Pjesma, pivo, navijanje.... Orilo se dvoranom u Grazu dugo nakon utakmice, dolje na šanku, "Hrvatska je prvak svijeta"... Bilo je tu dresova Modrića, Perišića, Duvnjaka, Cindrića... No među svim tim kockicama stajao je Mario Bjeliš (29), muškarac odjeven u franjevački habit, oko struka konop i krunica.
Osim što voli rukomet, ima isto ime i prezime kao bivši hrvatski rukometaš koji je bio član reprezentacije na Mediteranskim igrama 1997. Tih, malo promuklog glasa, kaže, od navijanja, stajao je i prepričavao dojmove.
- Fantastično. Navijači su bili divni, navijao sam s njima od prve minute. Ovo mi je prva rukometna utakmica u životu, još osjećam kako me preplavljuju emocije, oduševljen sam. Hrvatska ima sjajnu momčad, ali ima i nas sjajne navijače. Malo sam se naživcirao kad je Bjelorusija došla na gol zaostatka, malo mi je skočio adrenalin, ali su naši dečki to brzo riješili.
Mario je franjevac koji živi u Austriji.
- Hrvat sam rođen u Doboju u Bosni. Volim svoju domovinu i morao sam doći na utakmicu. Idem i na Srbiju jer ovo je stvarno bilo veličanstveno.
Bili ste okruženi brojnim hrvatskim navijačima na tribini, je li možda bilo kakvih psovki?
- Znate što? Baš sam pratio hoće li netko oko mene psovati. Mogu vam reći da nitko nije rekao niti jednu psovku, niti jednu. Bogu hvala.
Čak ni kada je Cindrić promašio kontru, da nije nekome pobjegla poneka psovka?
- Ne. Govorili su da je trebao zabiti, šteta, ali nitko nije psovao.
Eto, ne samo da su hrvatski navijači od organizatora dobili pohvalu za ponašanje, već, kako kaže Mario, čak niti ne psuju. Jer, da kojim slučajem jesu...
- Odmah bih ih opomenuo. Nemam s tim problema. Nije mi nikakav problem upozoriti nekoga, ako psuje. Evo, i vas bih sad upozorio da slučajno kažete nešto ružno. Ali stvarno sam iznenađen da nije bilo niti jedne jedine psovke među skoro 5000 ljudi.
A jeste se pomolili za Hrvatsku?
- Jesam. Prije nego što sam krenuo na utakmicu pomolio sam se da sve prođe dobro i da Hrvatska dobije. I da nas Bog dragi malo pogura, recimo do finala, ha, ha... Ne nekakva magija ili nešto slično, već iskrena molitva da sve prođe super. I, vidjeli ste da je, pobijedili smo i idemo dalje.
Gdje vam je navijački šal, zašto ga ne nosite, doskočili smo s pitanjem.
- Nosio bih ga, ali ga nemam. Nije mi problem odjenuti i hrvatski dres, ali ga nemam - odgovorio je.
Možda mu ga za utakmicu protiv Srbije netko i pokloni...
Hvala, Mario.
- Bog vas blagoslovio - rekao je kimnuvši glavom i otišao.
Bilo je vrijeme za večernju molitvu i priprema za dolazak na Srbiju. S Božjom pomoći...