Smišljanje najbolje momčadi, igrača, golmana i slično omiljena je poslastica dokonih ljudi. Sastanu se tako ljudi, pa odluče, recimo, da je Raul bolji od Didiera Drogbe. Ili da je, primjerice, Garincha bio bolji nego što je danas Aguero. Naravno, sve je to nemoguće dokazati, pogotovo kad se govori o razmacima od 30-40 godina.
Našlo se tako društvo France Footballa, angažirali su čak 140 novinara, pa u 60 dana odlučili složiti najbolju momčad svih vremena i zatvoriti usta lajavcima. Naravno, bilo je tu svega i svačega, osim Hrvata, ali, ruku na srce, očekivano, no potpuno neočekivano je da u momčadi nema Zinedinea Zidanea, jednog od najvećih genijalaca koje je svijet vidio. Ili, recimo, Ronaldinha, koji je sam podigao posrnulu Barcelonu, igrača kojem su pljeskali i navijači Real Madrida.
Ne znam za vas, ali ja bih uvijek radije platio ulaznicu za gledanje Ronaldinha nego Xavija. U najboljoj momčadi svih vremena, kako su je nazvali, nema ni Johana Cruyffa, a tko je i što bio Cruyff, suludo je govoriti. U momčadi je, primjerice, Lothar Matthäus, koji je bio sjajan nogometaš, svjetski prvak iz Italije 1990., no nogometni treneri uvijek bi ispred Matthäusa stavili Cruyffa. Jednostavno, bio je bolji nogometaš.
No, uostalom, pogledajte 11 najboljih nogometaša, momčad koja je birana dva mjeseca.
LAV JAŠIN (Rusija)
Za njega je dovoljno reći da je jedini golman u povijesti koji je dobio Zlatnu loptu France Footballa. Veličanstveni Rus cijelu je karijeru posvetio moskovskom Dinamu, ispred čijeg stadiona se nalazi njegov brončani spomenik. Titula europskog prvaka, koji je SSSR osvojio 1960. godine, nosi njegov potpis.
PAOLO MALDINI (Italija)
E, sad, ne znamo jeste li znali ovaj podatak, ali on će vam sve reći. Kad bi u obrani Milana igrali Franco Baresi i Paolo Maldini, znate li koliko je momčad sa San Sira primila golova? Znači, Baresi i Maldini su zajedno igrali u 196 utakmica Milana i za to vrijeme primili svega, pazite sad ovo, 23 gola!! U prosjeku, svakih osam i pol utakmica primili bi gol. Nema se što više dodati.
FRANZ BECKENBAUER (Njemačka)
Predvodio Njemačku 1972. do europskog i 1974. do svjetskog naslova. Čuveni urugvajski novinar Eduardo Galeano napisao je da bi Kaiser Franz, kako su ga zvali zbog elegancije, mogao igrati u odijelu i cipelama i opet bi bio najbolji na terenu.
CAFU (Brazil)
Ono što je Darijo Srna u Hrvatskoj, to je Cafu u Brazilu, rekorder po broju nastupa za reprezentaciju. Mnogi veliki brazilski nogometaši sanjaju da samo jednom odjenu dres Brazila, Cafu ga je nosio 142 puta. Svjetski prvak 1994. i 2002., finalist 1998... S 38 godina igrao kao da mu je 20. Svaka čast, majstore.
XAVI (Španjolska)
Vjerojatno najbolji zadnji vezni svih vremena. U redu, igrao je u strašno jakoj momčadi, koja je na svakom mjestu imala veličanstvene igrače, ali Xavi je dao itekakav obol Barceloni i Španjolskoj. Od 2006. do 2015. Barcelona je osvojila četiri Lige prvaka, o tika-taki se pričalo u svakom domu. Bio je svjetski i dvostruki europski prvak sa Španjolskom, a obožavali su ga jer je bio izuzetno skroman dečko.
LOTHAR MATTHÄUS (Njemačka)
Igrao na pet svjetskih prvenstava - 1982, 1986, 1990, 1994. i 1998. Proslavio se na Mundijalu u Italiji 1990, kada je izabran za najboljeg nogometaša svijeta, a bio je jedan od najzaslužnijih za treći svjetski naslov Njemačke. Maradona ga je opisao kao najvećeg igrača protiv kojeg je igrao. A kad tako kaže Maradona...
DIEGO MARADONA (Argentina)
Ovo možemo slobodno ostaviti prazno, pa da sami popunite. O njemu su pisane knjige, snimani filmovi, argentinska vlada će ga staviti na novčanicu... Kad je umro, plakao je cijeli svijet, u Meksiku 1986, u pet minuta zabio dva najpoznatija gola u povijesti nogometa, s Napolijem osvojio dva naslova prvaka Italije, zvali su ga mali zeleni, a doista je igrao kao da nije s ove planete...
PELE (Brazil)
Slično i kao Maradona. Fifa ga je 1999. izabrala za najboljeg igrača stoljeća. Još kad je imao 17 godina, vlada Brazila ga je proglasila nacionalnim blagom i zabranila da se proda izvan granica domovine. Europa ga je vidjela samo na Mundijalu 1958. u Švedskoj, gdje je postao svjetski prvak. U Engleskoj 1966. je bio ozlijeđen. Jedini nogometaš koji je osvojio tri Svjetska prvenstva, prvi kao tinejdžer, a treće, 1970. u Meksiku, kao najbolji igrač planete. Ušao u Guinnessovu knjigu rekorda sa 1279 golova na 1363 utakmice. Neponovljivi Pele.
LIONEL MESSI (Argentina)
Ako je za Matthäusa rekao da je najbolji igrač protiv kojeg je igrao, Maradona je za Messija rekao da je njegov legitimni nasljednik. Rekordnih šest puta osvojio Zlatnu loptu za najboljeg nogometaša sveta, četiri Lige prvaka, 10 titula prvaka Španjolske. U Barci i LaLigi srušio sve rekorde – noseći dres katalonskog kluba zabio nestvarnih 445 golova. Posljednjih 15 godina oduševljava svijet, nema rekorda koji nije skinuo, osim jednog - s Argentinom nije bio svjetski prvak.
CRISTIANO RONALDO (Portugal)
Motorički i fizički najmoćniji igrač u povijesti nogometa. Niti jedan nogometaš nikad nije imao takve fizičke predispozicije. Zabio je 633 gola na 846 utakmica na klupskom nivou, 101 gol u reprezentaciji, pet Zlatnih lopti za najboljeg igrača na planeti, četiri Lige prvaka, tri titule Premijer lige u Engleskoj, europski prvak s Portugalom... A još ne misli stati.
RONALDO (Brazil)
Zvali “Il Fenomeno”, a ono što je Ronaldo Luiz Nazario de Lima prikazao 1996. i 1997. u dresu Barcelone, nešto je najbolje što nogomet može pružiti. Braniči su ga se bojali kao vraga, Siniša Mihajlović i Alessandro Nesta jednom su rekli antologijsku rečenicu : "Krene Ronaldo prema nama, a Nesta i ja sami u obrani". Odveo Brazil 2002. do naslova Svjetskog prvaka, no cijelu karijeru su ga pratile ozljede, tukli su ga kao nikoga prije....