Jedan od onih trenutaka koji se čini kao san. Uštipnete se, čekate da vas netko probudi. No, i dalje je sve isto. Toliko nerealno, toliko bajkovito.
POGLEDAJTE VIDEO:
Danijel Subašić ogrnuo se hrvatskom zastavom i zaplakao, Luka Modrić skočio u naručje Mariju Mandžukiću. Dok su naši reprezentativci slavili povijesni plasman u finale Svjetskog prvenstva, blicevi fotoaparata bili su uprti u Šimu Vrsaljka.
Uzeo je hrvatsku zastavu, položio ju na travnjak i legao na nju. Iscrpljen, umoran, izrauban ozljedama, ali ponosan do neba. Trenutak za pamćenje, sreća, veselje i suze radosnice, vrtlog emocija kroz koji je prolazilo više od četiri milijuna Hrvata.
Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusija 2018. izbacila Englesku (2-1), a Šime je legao na zastavu. Trenutak koji je obilježio njegovu reprezentativnu karijeru i oduševio cijelu domovinu.
Taj je trenutak postao jedan od najdojmljivijih iz Mundijala u kojemu su "vatreni" osvojili srebro. Fotografija HNS-ova fotografa Drage Sopte, koji je bio na terenu, izabrana je kao četvrta najljepša te godine u izboru Svjetskog udruženja sportskih novinara.
- Više sam bio umoran i strgan od svega pa mi je došlo da malo legnem i odmorim se - objasnio je jednom prilikom Vrsaljko.
- Fotografija na kojoj Šime leži i grli hrvatsku zastavu nakon pobjede protiv Engleske uvijek će ostati simbol radosti, patriotizma i ponosa s kojima je nastupao za Hrvatsku - kazao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
Šime je za reprezentaciju odigrao 52 utakmice u 11 i po godina, ali posebno ćemo se sjećati njegovih nastupa na SP-u u Rusiji. Odigrao je na vanserijskoj razini. Žrtvovao je svoju karijeru za uspjeh Hrvatske. I koliko god to zvučalo kao klišej u oproštaju od njega, činjenica je. Bolove je trpio cijeli turnir, neke utakmice igrao pod injekcijama, no ljubav i strast prema reprezentativnom dresu i domovini te velika pozitivna energija i podrška navijača guralo ga je da stisne zube. Igrao bi i s jednom nogom.
Cijena toga bila je ozljeda koljena zbog koje je krenuo njegov pad. Godinu dana pauze pa opet nova ozljeda. Množile su se ozljede, svaki put se vraćao, ali to više nije bio stari Šime. Na početku sezone otišao je u Olympiacos, a iako je bio jedan od kandidata za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kataru, svjestan je da više ne može dati sto posto. Nije se htio gurati, otvorio je prostor mlađima i u ovome trenutku boljima od njega. Što dovoljno govori o njegovoj veličini.
I da ništa više nije napravio za Hrvatsku, uspomene iz Rusije nešto je o čemu će pričati svojoj djeci i unucima. A trenutak sa zastavom... Njegov signature moment po kojemu ćemo ga pamtiti.