Nismo ovakvu Hrvatsku vidjeli još od Tonija i Dražena, prštalo je prije točno mjesec dana u osvrtima nakon što je Hrvatska u pripremama pomela Litvu u Kaunasu. A opet, zadnjeg dana Eurobasketa kockica nema ni na vidiku, a cijeli Lille obojan je u žuto, zeleno i crveno.

U gradu ne postoji nijedan pub koji već nisu okupirale tisuće litavskih navijača, a svi će se večeras (19 sati) preseliti na tribine stadiona Pierre Mauroy. Litva igra drugi uzastopni finale EP-a, iako već godinama nema nekih novih Marčiulionisa, Karnišovasa, Jasikevičiusa... Sabonisa čak i ima, ali Domantas, sin Arvydasov, uglavnom sjedi na klupi i gleda kako Jonasi, Mindaugasi i Mantasi rade posao na terenu. No kultura je ostala ista, još je to država koja živi košarku. I košarkaško ludilo uvijek im se vrati, stalno su pri vrhu iako su daleko od one raspjevane, asistentske, tricaške Litve iz devedesetih i ranih dvijetisućitih godina.

- Imali smo 20 izgubljenih lopti i šut za tricu 2-14. I pobijedili smo Srbiju? Pa to je nešto nevjerojatno! - čudio se poslije polufinala Jonas Kazlauskas, izbornik Litavaca.

Nešto nevjerojatno trebat će mu i večeras u jednom od onih bizarnih slučajeva ponavljanja povijesti. Naime, prije 12 godina Litva je u finalu pobijedila Španjolsku, kojoj je najbolji igrač bio Pau Gasol s 36 koševa i 12 skokova. Isti taj Gasol prije tri dana Francuskoj je zabio 40 koševa uz 11 skokova. Ali neće se u Litvi previše buniti ni ako im zabije 50, samo da završi kao i 2003. godine u Stockholmu - sa srebrom oko vrata.