Ivan Filipović (25) stasiti je golman Slavena Belupa, prije nešto više od godine i pol stigao je u grad juhe, nakon što je "pekao“ golmanski zanat u Cibaliji, Lokomotivi i Segesti.
Razgovarali smo nakon treninga, dok je prema svlačionici "vukao“ poput ribara punu mrežu, ali lopti. Kad smo mu dobacili da mora paziti da mu to ne prijeđe u naviku, razvukao je široki osmijeh i dodao da je trening jedno, a prvenstveni susret drugo.
Odakle mu želja da stane između vratnica?
- Počeo sam, kao i većina kolega po radnom mjestu, kao napadač, ali kad je zafalio onaj između stativa, zbog visine su me potjerali na gol. Stao sam između vratnica i poslije mi se to dopalo. U tome ima i neke obiteljske žice jer je i moj otac bio golman. Tata mi je uvijek bio uzor u životu, a kasnije kad sam počeo braniti, i u nogometu. Inače me obitelj podržava, a na meni je da branim što bolje - pojasnio nam je Ivan, koji se rastegnuo do visine od 197 centimetara.
S tim je visinom mogao konkurirati i za neke druge sportove poput rukometa i košarke. Rođeni Županjac ima stariju sestru koja živi u Zagrebu. Među brojnim članovima menadžerske agencije koju vodi Ivan Cvjetković Tarzan, a gdje je uz najpoznatijeg Maria Mandžukića, još dosta poznatih igrača.
- Reprezentativce Brunu Petkovića i Mateja Mitrovića sam upoznao na nogometnim terenima. Puljića dobro poznajem, Mandžukića nisam imao priliku upoznati, ali pošto smo u istoj agenciji, vjerujem da ću ga sresti, jer doista je jedinstven igrač - rekao nam je Slavenov golman.
Opet smo se vratili na temu o golmanima. Kad smo ga pitali ima li istine u pričama da golman, za razliku od igrača, u polju mora imati određenu dozu "ludosti“, Ivan se nasmijao, malo zastao i potom pojasnio kako on vidi tu "ludost“.
- Današnji nogometaši, ali i svi sportaši u kontaktnim sportovima moraju imati, uz sve druge kvalitete, i veliku dozu hrabrosti. Golmani su nešto više hrabriji, jer ponekad glavom idu na kopačku. Ne bih to nazvao ludost, već je to prije luda hrabrost - izrekao je Filipović i odmah je uz smijeh dodao komentar kako se sjajno izrazio.
- Ispada da su doista golmani ludi, jer sam to izrekao, ali samo drugim redoslijedom riječi, ne misleći tako, haha!
Pokušali smo ga isprovocirati pitanjem je li prerastao našu ligu i gdje se vidi u budućnosti.
- Idem korak po korak. U ovom trenutku želim što bolje braniti i ne razmišljam puno o inozemstvu. Ukoliko će mi karijera ići uzlaznom linijom, pretpostavljati mogu da ću i ja jednoga dana otići u inozemstvo. Pitanje je gdje. Volio bih u Španjolsku, jer mi se sviđa njihova liga. No, da se vratim u sadašnjost, a to je da nastavim s treninzima. Najveći mi je uzor Buffon. Imam dobar izlazak na centaršute uz dobar tajming - kaže Filip, kako smo mu u jednom trenutku nadjenuli nadimak.
Filipović je završio gimnaziju i posvećen je samo karijeri, jer misli da ne može uspješno voziti paralelno voziti na dva fronta. Govori da će možda u budućnosti upisati fakultet. Otac je u mirovini i ponekad navrati na utakmicu, a majka radi na carini.
Na rastanku smo mu iznijeli mišljenje da njegovi suigrači često igraju preko njega i da bi mogao pogriješiti kod primanja lopte. Pogledao me u oči i pitao jesam li gledao utakmicu protiv Dinama. Kad sam mu potvrdio, nasmijao se i prokomentirao da sam vidio kad je loptu vraćenu s desne strane pokušao uštopati "đonom“ i ona mu je prošla ispod desne noge.
- Već sam gledao u lijevo gdje ću loptu preusmjeriti, jer mi igramo preko golmana, pokušavajući stvoriti odmah višak igrača, ali na sreću, bila je spora i nije bilo posljedice. Da, jednom sam tako i primio gol kad mi je lopta prošla ispod noge, a bila je dosta jaka i završila u mreži - kazao nam je Ivan Filipović na završetku polusatnog razgovora.