Do 2006. urugvajski nogomet živio je od uspomena na naslove prvaka svijeta iz 1930. i 1934. Onda su u pomoć pozvali Oscara Tabareza, bivšeg trenera Milana.

- Nisam želio voditi samo seniorsku momčad, želio sam se brinuti o svim kategorijama jer su mladi igrači temelj za lijepu budućnost urugvajskog nogometa - rekao je Tabarez (64), koji je imao jasnu viziju onoga što želi učiniti.

Četiri godine poslije Urugvaj je u JAR-u igrao u polufinalu SP-a, ove godine osvojio je Copa Americu, reprezentacija U-17 bila je u finalu SP-a, a Penarol je došao do finala Copa Libertadoresa postavši prvi urugvajski klub u finalu nakon 1988. Nije loše za državu od 3,4 milijuna stanovnika.

- Ako želiš išta postići, moraš biti svjestan poteškoća i limita koji postoje u ovako malim zemljama - kaže Tabarez.

Prije su se mlade reprezentacije okupljale isključivo uoči turnira, no Tabarez je to promijenio. Reprezentativci u nacionalnom kampu treniraju zajedno triput na tjedan, a sve nadgleda šef. Gleda sve treninge, ali ne prekida ih. Čeka kraj, obrati se igraču i kaže mu što treba popraviti.

- Svaki dječak iz reprezentacije U-15 osobno poznaje Tabareza, a i on sve njih poznaje po imenu i nadimku - kaže Ernesto Vergara iz urugvajskog saveza i dodaje:

- Dječaci provode vrijeme sa zvijezdama poput Forlana i Suareza znajući da oni jednog dana mogu biti u toj ulozi.

Tabarezovo načelo dobro funkcionira. Mladi više ne jure u Europu, radije ostaju doma, razvijaju se u kampu i pokušavaju postati novi Forlan, Suarez, Cavani...

"Ako ne učiš, nećeš ni igrati nogomet"

Ako imamo “Messija” od 14 godina koji ne želi ići u školu, izbacujemo ga iz reprezentacije, kaže Oscar Tabarez, koji igračima već u tim godinama usađuje osobine pravih profesionalaca.

- Sretnu li navijača ili novinara, obavezno će prvi pozdraviti.