Mislio sam ga zadaviti, majke mi. Sat vremena do intervjua, a on mi javlja kako je zapeo u redakciji. Dautbegović me čeka u stanu, čovjek sjedi na kauču i gleda na sat, a ja evo imam 60 minuta da se pripremim i naučim sve što mogu o Dinamovoj povijesti. Ne znam ništa o nogometu, kamoli o Dinamu, a Dudi, urednik sportske rubrike i tip koji Zagreb ima u malom prstu, u zadnji trenutak šalje kako, eto, ne vjeruje da će stići. Ubit ću ga. Pred Bananom smo, divovskom zgradom na zagrebačkoj Volovčici.