U Hajduku trljaju ruke, za njih je transfer Lorenca Šimića u Sampdoriju jako dobar posao jer su za stopera, kojeg su se ionako željeli riještiti, inkasirali 11 milijuna kuna. Naravno, postoji mogućnost da će Šimić u Italiji proigrati, što bi značilo i da ga je Hajdukova struka pogrešno procijenila, no na Poljudu nitko ne vjeruje da je Šimić 'novi Tudor'. Barem ne po igri, ako već je po ponašanju. Za njih je Šimić 'nacionalna', nikako 'internacionalna', klasa, i sretni su što su za njega dobili pristojan novac.

Naravno, to je njihovo viđenje, s kojim se mnogi ne slažu, i to ne kriju. 'Rasprodajete našu dicu', 'Dinamo bi ga prodao za 10 milijuna eura', 'Prodajete dicu da platite skupe strance', 'Mamić bi za toliko prodao čistačicu', 'Tko zna koliko su podilili'... Uobičajeni su to komentari čim neki mladi igrač ode iz Hajduka. U Splitu, a pogotovo na Poljudu, baš ništa nije jednostavno i sve ima neku pozadinu, komplicirano je i dvosmisleno, a mišljenje uglavnom zavisi od 'interesa' onoga tko tumači jer su argumenti ionako odavno izgubili bilo kakvu vrijednost.

A argumenti 'za' bili su ovoga puta neoborivi. Kao prvo, rastanak je inicirao sam Šimić aktiviravši klauzulu iz ugovora pa su Hajduku ruke bile vezane. Kao drugo, procijenili su da on nije budućnost kluba, kako zbog ćudljive naravi, tako i zbog ponekog noćnog izleta u sitne sate, ali i nekontroliranog ponašanja na terenu. I kao treće, i najvažnije, s 11 milijuna kuna zatvorili su budžet za 2017. godinu i više nikoga ne moraju prodavati.