Bilo je to 23. 8. 2008. godine. Malom Nikoli bilo je 10 godina kad je obiteljska kuća Vlašićevih na Žnjanu slavila srebrnu Blankinu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu. Majka Venera s Nikolom u zagrljaju je gledala kako Blanka preskače 205 centimetara, no isto toliko preskočila je i Tia Hellebaut uzevši joj zlato ispred nosa.

Evo kako je tog dana dramu na predivnom atletskom stadionu "Ptičje gnijezdo" prenijela izvjestiteljica 24sata Romana Eibl:

- Zašto bih ikad izgubila? Zašto bih izgubila sada, kad imam sve što sam ikad željela - odgovorila je Blanka na novinarsku konstataciju da po zakonu velikih brojeva jednom mora izgubiti, pa bi bilo bolje da je izgubila od lipnja 2007. do kolovoza 2008. 

Bolje nego da slučajno izgubi u Pekingu. No Blanka je sigurna, samouvjerena i zna što želi u Pekingu. Došla je po zlato i to je jedino što bi je zadovoljilo. Nije joj smetala ni kiša u kvalifikacijama, kaže da joj takve stvari više nisu bitne, da je jača od svega toga...

Prva je na zaletište u finalu, točno u 13 sati, izašla Ukrajinka Vita Palamar. Lako je preskočila 185 cm, a isto su učinile i Španjolka Beitia i Čehinja Dubnova. Četvrta po redu na zaletištu se našla naša Blanka i 'preletjela' za nju malih 185. Dobro zagrijavanje za ono što slijedi...

A slijedio je skok na 189 cm. Problema nije bilo, s lakoćom je Blanka svladala i tu visinu. Prije skoka na 193 cm Blanka je morala malo pričekati nakon što je Dubnova pri odrazu iskrenula gležanj i pala na pod uz bolnu grimasu. Ali ni to nije zasmetalo Vlašićevu, koja je elegantno i bez problema otišla i preko 193.

Ni nakon te visine Blanka nije odmarala, ništa propuštala, već krenula po redu. Skok preko 196 cm, opet iz prvog pokušaja, izgledao je kao i ona tri prije njega - lijepo, elegantno i uvjerljivo. Promjena nije bilo ni na 199, u petom Blankinom skoku, opet je izgledalo kao da dva metra preskače kad god se sjeti. Već do 196 otpalo je šest skakačica, a niti jedna osim Blanke nije 199 preskočila iz prvog pokušaja...

Šest skakačica ostalo je nakon 199 u utrci za medalje. Iduća visina je postavljena na 201 cm i prvi puta su se na pojavili problemi za najbolju visašicu svijeta. Blanka je skočila i dodirnula letvicu. Tresla se, ali ostala je na mjestu. Blanka je trenutačno vodeća! Iz druge su ovu visinu preskočile i Ana Čičerova i Jelena Slesarenko, a nakon njih i Tia Hellebaut, i to izuzetno uvjerljivo. Vita Palamar je pokušala na 203, iako nije preskočila 201. No ta 203 centimetra nisu problem za Blanku! Preskočila je opet iz prve, i to puno uvjerljivije nego prethodnu visinu. Nakon nje 203 je preskočila i sjajna Ruskinja Ana Čičerova, pa onda i Tia Hellebaut... No nije uspjela i Jelena Slesarenko, što je Blanki osiguralo medalju. Sada je preostalo vidjeti kakvog će sjaja biti.

U prvom pokušaju preko 205 nije išlo. U osmom skoku Blanka je prvi put rušila letvicu. Iz prve je rušila i Čičerova, ali ne i Tia Hellebaut. Belgijka je izvrsno skočila i povela, ali brzo se vratila Blanka. Iz drugog pokušaja je otišla preko 205 centimetara. No za zlato mora preskočiti 207... No već sada je osigurala srebro, nakon što je Čičerova treći put rušila na 205. Prvi skok na 207 nije bio dobar, letvica je pala, ali pala je i letvica Tie Hellebaut. Blanka je letvicu na 207 rušila i u drugom pokušaju, i to svojim najlošijim skokom na ovom natjecanju. Tia Hellebaut je 207 odlučila propustiti i Blanka je odmah morala u treći pokušaj. Nije išlo ni ovoga puta i Hrvatska je osvojila novo srebro, drugo u Pekingu. Bravo za Blanku!"

Za to vrijeme, mali Nikola je u majčinu naručju emotivno doživljavao svaki Blankin skok. Skakao je, hvatao se za glavu, slavio kad bi preskočila... Gore na zidu iznad kauča u dnevnom boravku Vlašićevih stajao je njegov crtež za sestru. U srcu je napisao "210 cm", u dnu nacrtao malo hrvatsku zastavicu i dječački nespretno napisao "Amo Blanka, ti to možeš naj bolje". Olimpijske krugove je isto nacrtao i postolje na kojem je broj 1 i pored njega - Vlašić!

Tog dana želje mu se nisu ostvarile, Blanka je tog dana osvojila olimpijsko srebro. Ali crtež 10-godišnjeg dječaka, koji je na dobrom putu da premaši i slavu svoje sestre, jedne od najvećih sportašica koje je Hrvatska ikad imala, majka Venera sačuvala je negdje u ladici. Što bi ono rekli hajdukovci - za sva vrimena...