Dino Rađa (51) je među košarkaškim besmrtnicima!

Noćas oko tri sata ujutro po hrvatskom vremenu ušao je legendarni splitski centar u košarkašku Kuću slavnih gdje su već košarkaške veličine poput Jordana, Chamberlaina, Birda, Petrovića, Ćosića, Sabonisa, Magic Johnsona...

Postao je tek osmi europski i treći hrvatski košarkaš, nakon Dražena Petrovića i Kreše Ćosića, koji je dobio najveću moguću počast u košarkaškom svijetu.

U govoru se posebno osvrnuo na dane provedene u Bostonu.

- Larry, hvala ti za ovo što si napravio za mene. Osjećam se članom Celticsa od prvog dana kad sam došao u klub. Jednom Kelt, uvijek Kelt. Kad su mi Kim i Zoran rekli da ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati punih deset dana. Najgore je bilo to što punih tjedan dana nisam smio nikome kazati zbog čega su mi svaki dan oči pune suza. Ne postoje riječi kojima bih čak i približno dočarao kako se osjećam. Činjenica da nisam imao pojma da sam nominiran je bila najšokantnija. Detalje sam doznao tek kasnije. Nominirala me skupina košarkaških zaljubljenika s kojima sam igrao iz gušta nakon što sam završio profesionalnu karijeru. Stoga, hvala od srca ekipi iz Adriatica - počeo je Rađa svoje emotivni govor pa nastavio:

- Ovo što se meni večeras događa, to nije samo moje osobno postignuće. Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad se rodila cijela generacija fantastičnih igrača koje su trenirali brojni fantastični treneri. Slavko Trninić, Krešo Ćosić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić i kondicijski trener Mirko Krolo najviše su utjecali na moju karijeru. U karijeri sam igrao za nekoliko nevjerojatnih momčadi. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti momci s kojima sam igrao su fantastični i bila mi je čast dijeliti svlačionicu s njima.

- Samo jedan košarkaš uz mene bio je dio svih ovih ekipa. Njegovo ime je Toni Kukoč i njega smatram svojom košarkaškom srodnom dušom. Toliko se dobro poznajemo da bismo i sada mogli skupa igrati zatvorenih očiju. Još jedan velikan za koga smatram da sam imao privilegiju igrati s njim je Dražen Petrović. Od njega sam naučio puno, ne samo o košarci nego i o životu.

- Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Saša Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj, svi oni bili su prekrasni suigrači i bili su članovi generacije koja je deset godina pripadala samom vrhu europske i svjetske košarke. Želim im zahvaliti jer zbog njih sam bio bolji igrač. Bez njih ne bi bilo ni mene. Hvala Celticsima, Panathinaikosu, Olympiakosu, Rimu, Zadru, hvala svim doktorima, fizioterapeutima, čistačicama, svima koji su bili uključeni u život košarkaških momčadi za koje sam u karijeri igrao.

- Ipak, najviše hvala mojoj obitelji, zbog mene su propatili mnogo. Nikad nisam bio kod kuće, čak i kad jesam, nije lako bili živjeti sa mnom. Bio sam fokusiran samo na košarku i nisam imao puno vremena za sve ostalo. Moja mama sad negdje pleše presretna što me vidi tu, otac kod kuće nazdravlja. Ipak, oni najvažniji su tu. Moji sinovi, znate koliko vas volim, čak i onda kad sam strog, a to je bilo često. Činio sam to za vaše dobro. Moja supruga, moja životna srodna duša. Zbog ljudi koje sam ranije spomenuo bio sam bolji igrač. Zbog tebe sam bolji čovjek. To svi znaju.

- Jane, hvala ti što si u mene vjerovao čak i onda kad europski igrači nisu bili na cijeni u Americi. Marc, tebi hvala jer si me više puta spasio. Puno sam naučio od tebe. Stojko, moj stariji brate, tebi ću posebno sve ispričati. Jime, hvala ti jer si pazio na moj novac. Stjepko, Roza, Etko, Željka, Željana, hvala vam što ste i večeras uz mene.

- Čestitam generaciji 2018. na ulasku u Kuću slavnih i hvala svima koji su glasali za mene. I Josipe… Naprijed Patriotsi - završio je govor velikan hrvatske košarke.

Uz Rađu novi članovi Kuće slavnih postali su i Ray Allen, Jason Kid, Maurice Cheeks, Steve Nash, Grant Hill, Charles "Lefty" Driesell, Tina Thompson, Charlie Scott, Ora Mae Washington, Rod Thorn, Rick Welts te Katie Smith. Nema dvojbe i mnogi se slažu da je upravo ova generacija za sada najjača po imenima otkad se košarkašima odaje ovakva počast.

- Kakva je čast predstavljati Split i Hrvatsku na ovakvom mjestu u ovakvom trenutku - rekao je Rađa uoči ceremonije.