Evo, naspavao sam se, koliko sam mogao, javio nam se iz Manchestera Ivan Šapina (22) jutro nakon što je postao europski prvak u taekwondou.
Iza njega zvuka udaraca i navijanja, glas jasan i čist...
- Ma ne, nije još bilo slavlja, još su dva dana borbi pred nama i budućih medalja. Tako je to kod nas, od jutra do večeri podržavamo jedni druge, kolege iz reprezentacije dok se bore, a zadnji dan ćemo malo profeštati, kad sve završi. Dotad smo jedni uz druge - objašnjava Šapina timski duh taekwondoa.
On je u petak ostvario četiri pobjede u ludom danu.
- Dosta je brzo išlo, raspored je bio gust, imao sam u dva sata tri borbe i osigurao finale već do podneva. Pa je bila velika stanka od 5-6 sati do finala. Nekome je to dobro, meni baš i ne odgovara jer ako imaš neku ozljedu, ohladi se pa više osjetiš. Ali super je ispalo, došli smo spremni, nisam se ozlijedio i finale sam pobijedio zlatnim bodom. Ranije borbe bile su vrlo uvjerljive, drago mi je da sam ih tako odradio, da mi je ostalo snage za finale.
Jeste li očekivali zlato?
- Nadao sam se zlatu nakon što sam lani osvojio broncu na EP-u i broncu na SP-u. Znao sam da imam šansu, bio sam prvi nositelj i opravdao sam to.
Kažu da ste majstor šokantnih pobjeda.
- Haha, da, već sam navikao na guste borbe i šokantne pobjede pa sam i sad u finalu u zadnjim sekundama izjednačio i vratio borbu. Na kraju u dodatnoj rundi nije bilo boda, ali sam ja ispucao više udaraca i suci su mi dali pobjedu.
A onda su počele stizati čestitke...
- Prvi su, naravno čestitali trener i fizioterapeut, koji su bili uz mene, onda ostatak ekipe, a sve ostale sam čestitke vidio tek kasnije kad sam došao do mobitela, nakon dopinške kontrole i ceremonije dodjela medalja. Svarno me puno poruka dočekalo, i od prije finala i nakon pobjede.
Prvi je put Šapini u čast svirala Lijepa naša. Je li bila knedla u grlu?
- Uh, da, prvi put sam bio na najvišoj stepenici postolja, prvi je put zbog mene svirala himna i emocije su proradile. Nadam se da će biti još prilika.
Šapina je Zagrepčanin, ali je član splitskog Marjana.
- Od početka 2020. prebacio sam se u Marjan, ali treniram povremeno u Splitu, povremeno u Zagrebu. Odlazim dolje zbog sparing partnera i mogućnosti rada, ali i u Zagrebu u dvorani na Rudešu trenira nas nekoliko koji smo sad na EP-u, s trenerom Dejanom Mesarovim.
Dalmatinskog naglaska nema ni u promilima...
- Haha, ne ide to baš tako.
Na Olimpijskim igrama ostao je korak do medlja.
- Često se sjetim Igara u Tokiju, neću reći da je bila jedinstvena prilika jer vjerujem da ću ići na jošš OI-ja, ali prolaze mi te borbe kroz glavu i šansa koju sam imao. Ali to mi je samo motiv više, da me gurne naprijed, jako mi je drago da sam stekao to iskustvo i nastupio, sad znam kakv je osjećaj, idući put bit će lakše...
Na OI je otišao kao student Ekonomskog fakulteta.
- Bilo mi je jako teško uskladiti fakultetske obveze s treninzima i natjecanjima pa sam sad upisao sportski menadžment na Libertasu. Bit će prilagodljivije.
A taj režim treninga za veliko natjecanje je...
- Skoro svaki dan po tri treninga, nekad i po četiri dnevno. Zato smo svi u Manchester došli jako spremni i očekujemo još medalja.
Zasad ih je pet nakon dva dana, a tek trebaju nastupiti olimpijski medaljaši Matea Jelić i Toni Kanaet...