U Zagrebu sam se zaljubio, oženio, dobio dva prekrasna sina... Ovdje ću živjeti i ovdje bih volio raditi. Razgovarat ću s čelnicima Dinama da budem skaut za Brazil, rekao je Etto.
U Zagreb je stigao 2005. Imao je 24 godine. No malo tko zna da je četiri godine prije tek počeo igrati nogomet.
- Ponekad pomislim da bi moj život bio idealan scenarij za film. Pomagao sam ocu i majci oko radova u vrtu, pa na građevini, potom sam bio automehaničar, da bih na kraju prodavao sladoled. S 20 godina sam počeo igrati i šest godina poslije bio sam u Londonu. S Dinamom sam igrao protiv Arsenala na otvaranju Emiratesa. Pa zar to nije za film - rekao je kroz smijeh Etto, dok majčinskom brižnošću, u svojem domu na obroncima Zagreba, smješta meso ispod peke.
Ugostio Stipu Mesića
- Peka je čudo. U Brazilu nemamo peku pa sam odlučio jednu poslati roditeljima. Prvi put sam je vidio u Zagrebu i od tada sve radim ispod peke. Krumpir, kruh, ribu, meso...
Nogomet je prestao igrati prije dvije godine. Posljednja stanica bio mu je Azerbajdžan.
- Tamo sam bio domaćin i nekolicini hrvatskih političara. Primjerice, bivšem predsjedniku države Stjepanu Mesiću. Vezan sam za Hrvatsku i smatram je svojom domovinom.
Obojica su napadači
No ostali su mu dužni i u PAOK-u te Bakuu.
- U Grčkoj su mi mogli isplatiti ugovor u ratama na pet godina ili odjednom, ali umanjeno za 20 posto. Pristao sam na potonje. No ostali su mi dužni. Otišao sam u Baku, tamo su mi dužni tri mjesečne plaće, oko 60.000 dolara. No uštedio sam nešto i ako neću biti rastrošan, a nisam, omogućio sam obitelji lijep život.
Etto je od dolaska u Dinamo primjer sportaša. Na terenu i izvan. Nikad nije zakasnio na trening, noćnih provoda u biografiji nema. Nikad nije bio klupski kažnjen. Takav je i danas. Dane provodi sa suprugom Anjom Pavelić te sinovima Joaquimom (7,5) i Gabrielom (3,5).
- Odem s društvom na mali nogomet, uzeli smo termin na Velesajmu. I to je to. Volim uz peku popiti čašu vina, ali korizma je pa sam se odrekao i te jedne čaše - kaže Etto, koji je u razgovorima s Dinamom da im bude skaut.
- Želim ostati raditi u nogometu, po mogućnosti pomoći Dinamu, to je moj klub. Već sam pronašao dvojicu sjajnih igrača za ‘modre’, mogli bi biti prava pojačanja. Trebali bi doći na probu. Obojica su napadači i mislim da bi Dinamo imao koristi. Snimio sam i jednog malog koji bi mogao i u Barceloni igrati - kaže Etto.
Vrlo je pedantan i radišan, radni dan počinje u 8, a završava netom prije ponoći. S takvim skautom “modri” bi mogli itekako profitirati.
Mlađi kao Neymar
Jeftina kupnja i skupa prodaja i jest politika. Mlađi sin Gabriel već igra nogomet, a nadimak mu je, iako izgledom podsjeća na Davida Luiza, Neymar.
- Gleda sve poteze Neymara, kopira ga. Čudo od djeteta, moji prijatelji na haklu ne vjeruju da ima tek tri i pol godine - objašnjava Etto, dok Gabriel u dvorištu tehnicira kao da je riječ o prvotimcu Dinama. Pa potom doda ocu.
Sin priča četiri jezika
- Tata, vrati loptu...
- Ne zna vratiti, pa on je počeo igrati tek s 20 godina - dobacujemo.
- Na mamu je talentiran - šali se Etto.
Drugi sin Joaquim, osim lopte, voli svirati gitaru, čitati knjige, rješavati matematičke zadatke... Sa sedam i pol godina govori četiri jezika. Hrvatski, portugalski i engleski zna savršeno, a uspio je naučiti i grčki. Mali genije!
- Vodili smo ga na testove inteligencije i bio je najbolji, kažu da je iznadprosječno inteligentan. Na tatu, ha, ha...