Ništa u životu Elvira Malokua nije bilo lako i jednostavno. Morao je od ranog djetinjstva pomagati obitelj, što čini i danas, a oni koji ga duže poznaju, kažu da je zbog ranog sazrijevanja i upornosti bio predodređen za uspjeh.

- Svaki dan Elvir je po deset puta istrčavao 900 trsatskih stuba, po gradu je do besvijesti žonglirao, tako da su vozači zaustavljali automobile na semaforu, a prolaznici na Korzu zastajkivali da vidje klinca kome lopta satima na pada – prepričao nam je njegov poznanik. 

Skupio je momčad svoje osnovne škole Nikola Tesla i osvojio državno prvenstvo. U finalu su 8-1 dobili školu u kojoj je igrao Dinamovac Murić. Prelazak iz Rijeke u Hajduk trebao je za Elvira i njegovog brata Trojana, koji je čak i darovitiji od njega, značiti olakšanje, no treneri nisu imali previše povjerenja. Elvir se gubio između A i B momčadi, a Trojan je morao na posudbu. No, to ga nije slomilo. 

Protiv Lokomotive su ga nakon Sušićeve ozljede hitno pozvali da dođe na stadion, iz taksija je uletio u svlačionicu, presvukao se i zabio pobjednički gol. U zadnjem kolu zabio je Splitu čim je ušao, iako je bio mjesec dana van treninga.

Hajduk ga je navodno spreman pustiti, no nakon zadnje utakmice još jednom će sjesti za stol i pokušati dogovoriti produženje ugovora, a jedini Elvirov uvjet je prilika da igra. Zvuči nevjerojatno, ali od 21 utakmice u ovoj sezoni, svega dvije je odigrao od prve do zadnje minute, a i te dvije na različitim pozicijama. S novim trenerom na klupi, vjeruje da bi dokazao kako može ravnopravno igrati s vršnjacima Balićem, Vlašićem, Grbićem...