Ožujak 1992. Hrvatskom je bjesnio rat, na Vinkovce su dnevno padale stotine granata. Zbog ratnog vihora Cibalia i Osijek prvi “El Slavonico” igrali su na neutralnom terenu u Đakovu.

- Mi smo u to vrijeme živjeli, trenirali i igrali u Đakovu, pa nam je, ajmo reći, to bio domaći teren. Osječani su, čini mi se, trenirali i živjeli u Miholjcu - prisjetio se Irfan Islami, sudionik prvog derbija, koji je završio 1-1.

Gol za Cibaliju zabio je Goran Meštrović, za Osijek Nenad Bjelica. Upravo je Islami u posljednjim sekundama promašio čistu šansu.

- Neću je nikad zaboraviti. Bio je baš kraj utakmice. Povratna lopta s desne strane, stajao sam na šest metara od gola, opalio, a Ilica Perić obranio.

No ratni vihor ubrzo je odnio Cibaliju iz Đakova.

- U početku je bilo mirno, nije bilo granatiranja. No onda su počele zračne uzbune i morali smo napustiti grad. Cijela momčad se preselila u Našice, gdje smo živjeli, a igrali smo na stadionu u Požegi. No potom smo napustili i Našice i preselili se u Požegu - kaže Islami.

Neprestano granatiranje hrvatskih gradova, vijesti s ratišta, strah za život najbližih... Sve je to prolazilo tih godina kroz igrače Cibalije i Osijeka. 

- Jednom nas je usred treninga u Vinkovcima uhvatila zračna uzbuna. Baš dok smo bili na travnjaku, oko nas su počele padati granate, cijeli grad je bio granatiran. Nismo se mogli maknuti sa stadiona i cijelu smo noć proveli u svlačionici.

Naravno, nitko nije spavao. Vode je bilo, no hrane - ne.

- Nismo imali ništa za jesti, tek ujutro, kad je prestalo granatiranje i kad smo napustili svlačionicu, došli smo do obroka. Ali nismo razmišljali o hrani, nitko od igrača. Naši ljudi na ratištima su danima bili bez hrane, što onda ne bismo i mi mogli jednu noć? Nije to strašno, Jednu noć smo preživjeli bez hrane - kaže Islami.

Danas će biti pregršt hrane, čvaraka, kulena... Za “El Slavonico” se ne štedi...