Kako je završio utakmicu protiv Crne Gore, tako je otvorio protiv Bjelorusije. Gol, asistencija, pa izboreno isključenje. Majstorski. Uz ovakvog Domagoja Duvnjaka Hrvatska, a to tvrdimo od početka, može jako daleko. Tim više jer nam je ždrijeb itekako naklonjen. Do polufinala nema Francuza, Danaca, Šveđana, Norvežana, u našoj skupini su Njemačka i Španjolska, koje su itekako pobjedive. Uostalom, Španjolcima smo lani u Münchenu očitali rukometnu lekciju...
Ono što je Hrvatska odigrala protiv Bjelorusije je najbliže savršenom rukometu. Sve što je Lino želio, igrači su demostrirali. Obranom 5-1 idemo ih slomiti odmah na početku, da se kasnije ne mogu nikako vratiti. Tako je i bilo. Do 11. minute Hrvatska je primila samo dva gola. Dva gola.
No, čim je iz igre izašao Duvnjak, Bjelorusi su došli do daha. Kao protiv Crne Gore. To nije dobro jer Duvnjak ne može svaku utakmicu igrati 60 minuta, a bez njega to ne izgleda tako dobro. Ni u obrani, ni u napadu. Od prvih sedam golova Duvnjak je sudjelovao u pet. I ta crna rupa bez Duvnjaka nešto je što Lino mora riješiti. Jer, lako je dok su Bjelorusija i Crna Gora s druge strane, vjerojatno će biti lako i protiv Srbije, ali što kad dođu Njemačka i Španjolska?
Luka Cindrić jedan je od onih koji bi, dok je Duvnjak na klupi, trebao preuzeti odgovornost, no on je protiv Bjelorusije bio loš. Trebalo bi dobro zavući nos u arhivu i sjetiti se kad je netko u kontri promašio cijeli gol za gotovo dva metra.
Ali, čim se vratio Duvnjak, vratila se i igra. Proradila je obrana, a tim i Marin Šego, ljubimac navijača. Nakon što je nokautiran lotpom u glavu, vratio se s tri fantastične obrane. Dva ponajbolja bjeloruska igrača Kuleš i Šilović u prvom su poluvremenu zajedno zabili jedan gol, do kraja utakmice tri. I tu treba pohvaliti Mandića, koji je u obrani odradio lavovski dio. Napad je opet funkcionirao i na poluvrijeme smo otišli s pet golova prednosti. Uz promašeni sedmerac i dvije nerealizirane kontre.
E, sad, pitanje je zašto Lino Červar u napadu malo veću priliku ne daje Marku Mamiću, koji je nebrojeno puta pokazao kakav top ima u rukama i koji je znao zabijati i devet golova po utakmici. Lino se oslanja na Stepančića, Cindrića, Karačića i Duvnjaka, čak i pod cijenu da nekome od ove četvorke i nije neka večer. Srećom, protiv Bjelorusije Karačić je bio fenomenalan! Vukao je, zabijao, nudio se... A Mamić je dobio priliku tek kad je bilo svima jasno da je utakmica riješena.
Bila je ovo odlična utakmica, ali tek sad slijedi ono pravo. Prvo Srbija, koja je po kvaliteti duboko ispod Hrvatske i s ovakvim pristupom ne bi trebalo biti problema.I ono što je najvažnije - Lino je imao luksuz da odmori najbolje igrače. Posljednjih 20 minuta Duvnjak, Stepančić i Karačić prosjedili su na klupi, a igrali su Matanović. Šarac, Hrstić, Ravnić... Pobjeda protiv Srbije označila bi savršeni prvi krug - tri od tri. I put u Beč. Tamo nas čekaju vrlo vjerojatno Njemačka i Španjolska i Austrijanci ili Makedonci.
Na tribinama u Grazu bila je potpuna ludnica, a isto se očekuje i u Beču. Kauboji su hit u Austriji. I još nešto. Upravo u ovoj dvorani u Grazu Hrvatska je 2010. krenula na put prema finalu. Bilo je to posljednje finale koje smo igrali. Deset godina je prošlo. Dvorana je ista, atmosfera je još bolja, Kauboji spremniji no ikad... Ajmo, dečki...