Prošao sam pola svijeta, i zapad i istok, ali bolji i organiziraniji klub od Barcelone nikad nisam vidio. Ma to je zaista monstrumski velik klub, rekao je Veselin Vujović iščekujući sudar svog PPD Zagreba i “svoje” Barcelone (danas, 20.10).

Nakon što je Metaloplastika s onom sjajnom generacijom dvaput postala prvak Europe, svi najbolji igrači krenuli su dalje, u svijet. Vujović, najbolji igrač te momčadi, 1988. godine završio je u Barceloni. I ondje se zadržao pet godina, osvojio još jednu europsku titulu 1991., svoju treću.

- I grad mi je jako odgovarao, prekrasno je živjeti u Barceloni. Klima, grad, ljudi... Sve je nekako namješteno na naš stil, mediteranski i ugodno. Lijepo je biti sportaš u takvom klubu, fantastično je biti dio toga, zaista se osjećaš kao zvijezda - priča Vuja i nastavlja:

- Ako je plaća bila prvog u mjesecu, a prvi pada na vikend, lova dolazi prije vikenda. Nema šanse da svoj novac dobiješ drugog ili trećeg u mjesecu.

Osim na parketu, uživao je Vuja izvan njega. Upijao je sve blagodati jednog od najljepših velegradova na svijetu, a družio se i s nogometašima Barcelone.

- Trener je u to moje vrijeme bio Johan Cruyff, a igrali su Koeman, Zubizarreta, Laudrup, Stoičkov, Guardiola... Mi smo stalno odlazili na njihove utakmice, ali i oni na naše. Najmanje jedanput po sezoni obavezno smo išli i na zajedničke večere i druženja i sve ih pamtim kao sjajne ljude - rekao je Vujović, koji se najbrže “našao” s Hristom Stoičkovim.

- Znate kako je, on je Bugarin, bratko, dolazimo iz sličnog podneblja, brzo smo se sprijateljili. Sjećam se da je stalno okolo nosio kasete Miroslava Ilića, pa smo se i tu ‘našli’ - kaže Vuja.

A dok su rukometaši na treninzima odrađivali svoj dio posla, negdje sa strane često je znao biti i jedan nogometaš, klinac koji se u to vrijeme tek probijao u prvu momčad Barcelone.

- Pep Guardiola je često bio s nama na treninzima. Onako slab i mršav morao je raditi na snazi, pa je koristio i vrijeme kad smo mi trenirali za rad s kondicijskim trenerima - ispričao je Vujović, dodavši kako su rukometaši tad u Barceloni bili istinske zvijezde.

- Bilo je nekoliko diskoklubova u koje smo išli, ali nije tu bilo nekoga kupovanja ulaznice ili čekanja. Bilo je dovoljno samo javiti da dolazimo - sjeća se Vuja.

Dok je igrao u Barceloni, proživljavao je i teške trenutke, prije svega težak lom noge, koji mu je vjerojatno i skratio karijeru. Otišao je 1993. u Granollers, ali prijateljstva su ostala do danas.

- Evo, baš je nekidan bivši suigrač Xavier O’Callaghan nabavio mom sinu ulaznice za El Clasico, a u kontaktu sam i s Masipom, ali i još nekima - rekao je Vujović smišljajući kako srušiti Barcu:

- Nikoga se još nismo uplašili, nećemo ni njih, želimo im zagorčati život!

Pep je genijalac i veliki patriot

Družili smo se i dok smo obojica bili u Dubaiju, viđali smo se i u Crnoj Gori... Guardiola je genij kao igrač i trener, a sjajan je i čovjek. I veliki je katalonski patriot, jako ponosan, kaže Vujović.

S Hristom se lako razumjeti

Kad sam tek došao u Barcelonu, nisam znao jezik i tu mi je puno pomogao Stoičkov. Zato sam se s njim toliko brzo i lako zbližio, pa kad se doda i naša glazba koju je volio..., kazao je Vujović.