Davor Šuker, Robert Prosinečki, Alen Bokšić, Eduardo da Silva, Mario Mandžukić, Danijel Subašić, Robert Jarni, Vedran Ćorluka, Niko Kovač, Darijo Srna... To su samo neke od legendi “vatrenih” koje su se oprostile od reprezentacije bez oproštajne utakmice...
Jedini igrač u povijesti “vatrenih” koji je imao oproštajnu utakmicu bio je Zvonimir Boban, no bivši kapetan Dinama i reprezentacije sam je organizirao oproštajku. Bio je to susret Dinama, Milana i Hrvatske iz 1998. Boban je odigrao poluvrijeme za Dinamo, zatim je dvaput zabio za Milan. I nakon pola sata u hrvatskom dresu, okružen Rivaldom, Ševčenkom, Weahom, Papinom, Matthäusom, Šukerom, Prosinečkim, Ladićem, Štimcem, Asanovićem... uz stisak ruke Blaževića i Capella, dvojice trenera koji su najviše utjecali na briljantnu karijeru, uz Thompsonovu “Lijepa li si” otrčao je posljednji nogometaški krug.
Ovaj put HNS razmišlja napraviti spektakularan susret za igrača koji je za reprezentaciju odigrao 106 utakmica i bio jedan od junaka u Rusiji. Bio bi to odličan potez saveza, budući da je riječ o igračkoj veličini. Naravno, tom utakmicom HNS bi mogao zahvaliti hrvatskim rekorderima, kao što su Darijo Srna, koji ima 134 nastupa, Pletikosi sa 114, Šimuniću (105), Oliću (104), Ćorluki (103), Šimiću (100), igračima koji su za “vatrene” prešli “stotku”. Pa i Mariju Mandžukiću, Subašiću...
Hrvatski nogometni savez, točnije izvršni direktor Marijan Kustić, radi sve kako bi reprezentaciju približio narodu, pa su Dalić i društvo prošli cijelu Hrvatsku, Poljud je, srećom, opet dom "vatrenih". No, HNS bi morao smoći snage organizirati oproštajnu utakmicu za takve veličine kao što su Darijo Srna, Mario Mandžukić ili u ovom slučaju Ivan Rakitić. U redu, ako se već zakazalo u slučaju prethodnika, Ivan Rakitić sigurno je zaslužio oproštajnu utakmicu u najdražem dresu.
No, kako smo rekli, saznajemo da se razmišljalo o organizaciji takve utakmice koja bi spojila najveće svjetske zvijezde u Hrvatskoj. Uh, kakav bi to bio spektakl.
S jedne strane igrala bi Rakitićeva Hrvatska, to je bar jasno, dok bi s druge strane Raketa imao dvije opcije, momčad “Rakete i prijatelja”, u kojoj bi igrali oni koji su s njim bili fenomenalni izvan travnjaka, igrači s kojima je i danas na vezi, te “Raketine rakete”, odnosno najveće zvijezde s kojima je dijelio svlačionicu.
U slučaju kad bi se ideja realizirala, a još ima mnogo posla zbog vrlo gustog rasporeda hrvatske reprezentacije, bio bi to spektakl na Maksimiru ili Poljudu. Uopće ne treba dvojiti da je Raketa zaslužio oproštajnu utakmicu, da sa Srnom, Mandžom i društvom posljednji put mahne hrvatskim navijačima..