Opet onaj isti osjećaj. S noge na nogu prema Domagoju, nakon još jednog europosrtaja. Još jedna crtica na zidu, Fulham, Dnjipro, Auxerre, Heerenveen, Spartak, Brann, Red Bull..., tko bi ih više i pobrojao. Još jedna večer u kojoj se traži krivac i objašnjenje, odgovor na tako jednostavno pitanje "zašto i kako"? U Domagoju, pak, sve stručnjak do stručnjaka, a i van njega, svi onih tko zna koliko Dinamovih navijača, svaki ima svoju ideju.
- Ma, Jurčić je u pravu, igrao je Dinamo dobro. Prvi put taktički dobro, strpljivo. Što ćeš, ljudi su igrali bunker, nije lako probiti. Tih 50, 60 minuta stvarno je bilo dobro, kontrolirali su igru, bilo je baš za Europu. I onda opet jedna glupost i ode sve u... - pričao je jedna "Guardiola", u priču se uključio "Redknapp".
- Što je tu bilo dobro, pa nisu stvorili nijednu šansu. Onu jednu, zapravo, jedinu. Replicirao mu je "Ferguson".
- Pa, to je europska utakmica, ne možeš očekivati da ćeš ih imati više. Samo ju mora zabit, Mandžo, igrač od 15 milijuna eura to mora potrpat i to je to. Tako se dobijaju utakmice, igraš, čekaš, zabiješ, pobijediš. A i taj Butina, prošlo vrijeme.
- Je, ali baš je to problem - uključio se opet stručnjak - da nema tko u tom klub shvatiti da je Delač perspektiva, netko tko će iza toga stati i gurati ga. Pa evo, kako igra Pap mogao bi igrati Kramarić, ili Tomečak, a ne Etto. Uvijek je isto, a ovi su bar perspektiva. Tada je ustao i "Mourinho", počeo glasno razglabati.
- Ljudi moji, pa taj Anderlecht je treća europska liga, od Lyona je dobio osam komada. A taj Lyon ne može se ni približiti, recimo, Barceloni. Znači, Dinamo je još dublje, četvrta liga i s tim se treba pomiriti. Treba to prihvatiti. Mi se smijemo Austrijancima, a oni imaju četiri kluba u Europskoj ligi. I taj Jelavić zabija u Rapidu, svima, a Hajduku nije bio dobar. Točka! Probudio se i "Ancelotti".
- Pa kojeg ste to igrača Anderlechta vidjeli, koji bi mogao igrati u nekom jačem klubu? A s druge strane Mandžo, Kovač, Cufre, Bišćan, to su imena. Ali ne, izgube od ovih smiješnih Belgijanaca, od onog kriminalnog Red Bulla.
- Jednostavno - uključio se "Ferguson" - Dinamo je mali klub. Igrači nakon poraza bježe od novinara na sporedni izlaz, sudac ti ne dosudi čisti penal, ne zabiješ jedinu šansu i izgubiš. U HNL-u je dosta 50 minuta dobre igre, jer tada Dinamo već vodi 5-0, ali u Europi se nogomet igra 90 minuta.
- Tako je - pojavio se tu i "Capello" - što to vrijedi. Kaj će Jurčić u Plavi salon izvjesiti sliku iz prvog poluvremena i napisati ispod nje "ovo je bilo jako dobro, ovako treba igrati". Ne, piše se da si izgubio. Ovaj Anderlecht je došao ne primiti gol, a još je uspio i zabiti dva. Da, sve to izgleda kriminalno, ali i bunker treba znati igrati. I tko zna koliko bi trajala ta rasprava, da netko nije javio da je Red Bull pobijedio Lazija u Rimu.
- E, sad mi više ništa nije jasno - opet je netko iz društva dometnuo, ali odgovor na pitanje "zašto i kako" nemoguće je dobiti. Je li odgovor "zato" možda Mamić? Jurčić? Ivanković? Kužeovi dugovi i Bandićeva obećanja? Je li to Štimac i Liga 16, ili Marković i Blatter koji mu nosi kofere? Možda su kemijski WC-i i pokvareni semafor ili satelitske antene i internet na kojima se lako vidi kako to radi Messi? Novinari, skupi auti ili sve tri frakcije BBB-a? Sammir, Morales, Canjuga, Tuđman, Mikulenas, Miura, Platinijeve revolucionarne ideje i peti sudac, Kerum i posrnuli Hajduk, stativa, Cicina čašica i Nikina kremšnita, Zambatin prokleti novčić, silni milijuni, cajke, orgije, Jeleni, Srne...
Eh, bogme, više doista nitko ne zna odgovor. Ne bi ga možda nikad našli ni Guardiola i Mourinho. Bez navodnika. Vjerojatno bi i oni odustali i poput svojih "dvojnika" počeli recitirati Dragu Diklića. "Ne znaš kako ja zbog tebe patim, kako bolno ispaštam svoj grijeh". To je jedino što je uvijek neupitno, nakon svake crtice na zidu. A na zidu je još toliko mjesta!