Kad je Mirza Džomba pročitao “Hrvatska - Slovenija 32-17”, gotovo se onesvijestio. Sve ga je to vratilo u 1999. godinu, kad je rukometna reprezentacija bila na dnu.

- Znam kako je kad reprezentaiji ne ide dobro. Igrao sam i prije 2003. i zlata u Portugalu. Ta 2000. i neodlazak na OI u Sydney najgore mi je razdoblje u rukometnoj karijeri. Poraz od Slovenije na domaćem EP-u doživio sam kao da je smak svijeta. Tih godina svašta se radilo, pomlađivala se momčad, pa su se vraćali stari igrači, pa se opet išlo u pomlađivanje. Nije bilo vizije - ispričao je u dahu Džomba.

Minus 15 protiv Slovenaca u prijateljskoj utakmici vjerojatno nije za usporedbu, no i takav debakl mnogo boli.

- I meni je mnogo upitnika iznad glave. Što se zapravo dogodilo? Imamo jako puno igrača koji igraju u jakim momčadima, no možda je ovih 15 razlike minusa naša realnost - kaže Džomba.

Realnost je i ta da prošle godine juniori nisu ni izborili nastup na Svjetskom prvenstvu. Iz njihove skupine u Brazil su otišli Slovenija i Rumunjska.

- Ne smijemo izgubiti rejting jer se onda teško vratiti. Znam o čemu pričam. Nakon dugo vremena više nismo u užem krugu favorita nego čekamo priliku iz drugog ili trećeg reda, no moramo biti među šest ili sedam reprezentacija svijeta - kaže Džomba.

Hrvatska je protiv Slovenije igrala bez Domagoja Duvnjaka, no ako naša reprezentacija toliko ovisi o jednom igraču, onda više i nismo velesila.

- Vjerujem da je budućnost hrvatskog rukometa ipak svijetla. Imamo odlične igrače i ne sumnjam da ćemo vrlo brzo opet biti u samom vrhu - kaže Džomba.