U taekwondo sam se zaljubila s 8 godina. Iako ga svi vide prvenstveno kao borilački sport, ja sam se odmah oduševila formama. Možda izvana izgledaju jednostavno, ali treba se stalno nadograđivati i raditi na sebi da bi došao rezultat, kaže mlada Zagrepčanka Hana Vlašić, dvostruka europska prvakinja.
Hana je sa nepunih 16 godina početkom mjeseca u iznimno teškoj juniorskoj kategoriji izborila zlato, a prije dvije godine uzela je i titulu kadetske prvakinje Europe.
I dok hrvatski borci i nakon umirovljenja sestara Zaninović dobro kotiraju na svjetskim natjecanjima, u tehnici nikad nismo bili prepoznati. Hanino zlato i bronca Ivana Kaića u kategoriji od 30 do 40 godina na ovogodišnjem Europskom prvenstvu najveći su hrvatski uspjeh.
- Bila sam sigurna da ću biti dobra i odraditi najbolje što mogu tako da nije bilo previše treme. Puno sam trenirala i godinama se usavršavam - kaže samouvjereno Hana.
Članica Ban Keglevića, gdje su fokusirani na rad s formašima, trenira svaki dan, kad uhvati vremena zbog školskih obaveza i 2 do 3 tri puta na dan. Kad ne stigne, kod kuće se isteže tako da uči u 'špagi'. Velika podrška joj je trener Domagoj Pečko.
- Hana je uvijek bila posebna. Prvi put sam je vidio na treningu seniorske reprezentacije kad je bila klinka s plavim pojasom. Tad smo svi ostali zatečeni kako precizno izvodi bočni udarac. Nije još niti bila u mom klubu. Odmah se vidjelo da je potencijal - kaže trenutačni trener i međunarodni sudac Domagoj Pečko.
No bilo je perioda i kad se za velika natjecanja pripremala uglavnom sama.
- U prošlom klubu su svi bili odlični, imala sam na raspolaganju dvoranu i sve što sam trebala, ali teško je očekivati da trener koji radi uglavnom s borcima bude satima i sa mnom. Teško je to sve uskladiti pa sam se za kadetsko Europsko pripremala sama uz pomoć obitelji. Snimamo svaki moj trening, tražimo pogreške i ispravljamo ih. Kopirala sam pokrete svjetske prvakinje i tako učila - sjeća se Hana, koja je te godine bila prva.
POGLEDAJTE VIDEO
Ova sportska obitelj daje sve od sebe kako bi Hana uspjela. Tata Dražen je bivši judaš pa kćer priprema kondicijski i slaže joj svaki tjedan plan treninga. Majka Mirjana zadužena je za masaže upaljenih mišića, kvalitetnu prehranu, a pazi i na to da Hana popije magnezij, elektrolite, proteine i vitamine.
- Iako nema ozljeda kao u borbama često istegnem ligament, nabijem petu jer svaki pokret mora bit čvrst ili me boli zglob od okretanja stopala u pravilan položaj. Za dobre ocjene sudaca važni su ritam, brzina, eksplozivnost, snaga, prezentacija, preciznost pokreta. Zbog snage sam krenula nekoliko puta tjedno i na kickboxing, jer tamo jačam istovremeno i ruke i noge - priča Hana.
U borbi sa zamišljenim protivnikom, što forme jesu, izuzetno je važna koncentracija. Hana kaže kako nema posebne pripreme pred nastup poput vizualizacije ili slušanja muzike. Nekako joj, kaže, to prirodno dođe. Svestrana učenica Prirodoslovne škole Vladimira Preloga sebe još dugo vidi u sportu. Voljela bi raditi kao trener ili sudac, a za nastavak školovanja trenutno razmišlja o Vojnoj ili Likovnoj akademiji.