Koji god klub poželi da mu sudi sudac iz inozemstva, treba mu udovoljiti. Protivi li se suparnik glavnom sucu ili cijeloj sudačkoj ekipi iz inozemstva, rekao bih da je tu sve jasno. Od mog djetinjstva do danas, kad god bi dva naroda zaratila, uvijek, ali baš uvijek bi se agresor protivio neutralnim promatračima, za kojima bi pravednici vapili do neba.
Dovođenje jednog jedinog suca iz inozemstva, jedne jedine sudačke postave, priznanje je kapitulacije. I, mislim da za početak treba kapitulirati, priznati da smo u glibu, a onda svi kojima nogomet nešto znači trebaju raditi sve što je u njihovoj moći da etika i moral, fair play, opet pobijede.
Doista, dvadeset i kusur godina nakon zakletve da nikad više Terazije, što imamo? Ma ne da jedan ili nekoliko derbija sude stranci, mislim da ima smisla da idućih dvadeset utakmica visokog sudačkog rizika, ili dvadeset godina, utakmice suparnika nakon kojih se uvijek netko žalio na suđenje, sude stranci. Pa, da vidimo hoće li biti pomaka na bolje.
Imam i drugi prijedlog. Sjećam se da je Hrvatski rukometni savez imao pravilo da se sudački parovi čije izuzeće zatraži natpolovičan broj prvoligaša - brišu s liste. Ma da su i najbolji na svijetu, ispadaju iz nacionalne prve lige, a onda ne idu ni u “sudačku ligu prvaka”, na svjetska i europska prvenstva. Pokoji bi se sudac, a rukometni vole reći da oni ne sude nego vode utakmice, bahatio da oni odlučuju tko će biti prvak a tko će ispasti.
U drugoj sekundi bi mu direktor kluba izvadio natpolovičan broj zahtjeva za izuzećem. Potpisi su tu, po potrebi se vade iz ladice. U našoj nogometnoj ligi moglo bi biti teških tragedija. Hipotetski, klub kojemu neki sudac nikad nije sudio traži njegovo izuzeće.
Jednostavno, postoje nepravde, i postoje sustavne nepravde, godine nepravdi, zbog kojih bi i neutralni pomogli oštećenima. Oko sokolovo je zabavno, ali ne seže bitno dalje od zabave i, hajde, moralne zadovoljštine. Mnogi danas šute možda samo zato što izjašnjavanje nema efekta. Daj glasu smisao pa da vidiš kako i tišina može biti glasna.