Nije isto igrati Ligu prvaka nakon 12 godina i 12 godina zaredom, nadasve oštrouman kao i uvijek bio je sada već bivši trener Dinama Kruno Jurčić uoči posljednje travestije koji su njegovi nogometaši pružili pred tek negdje 15.000 ljudi na Maksimiru u srijedu navečer.

No nakon gol-razlike 3-22 i bez osvojenog boda čini se kao da Dinamo nikad nije igrao Ligu prvaka. Istina, nije pod današnjim imenom, no taj 'tucet' godina neigranja u dugoj i bogatoj povijesti nije čak ni isprika na koju bi profesor od delikventnog učenika nasjeo.

Kad pogledamo u tu, ne tako davnu prošlost, čini se kako se Dinamo od povratka imena amaterizirao pa se iz četvrtog ranga nogometa (što HNL uistinu jest) ponovo vratio u prvi rang. Jer ono što je tadašnja Croatia Zagreb predstavljala u odnosu na današnji Dinamo je kao sinoćnji odnos snaga Lyona prema 'modrima'.

Stavimo li Croatiju iz 1998./99. protiv današnjeg Dinama, Jurčićevi 'modri' bi se vjerojatno proveli isto kao protiv Reala, Ajaxa ili Lyona. Bez imalo pretjerivanja. Kruno je negdje nakon druge utakmice pripremio javnost na moguću 'nulu' što na kraju navijaču Dinama nije toliko teško palo obzirom na 22 gola u vlastitoj mreži i katastrofalan dojam. 

Dinamu -19 i 'nula', a Croatia s drugim mjestom i osam bodova bez drugog kruga

A što bi tek trebao misliti Velimir Zajec koji je u prvoj sezoni Dinama (Croatije) u Ligi prvaka 1998./1999. ispao po skupinama unatoč drugom mjestu i osvojenih osam bodova. Dinamo je rušio Ajax na Amsterdamu i ostao neporažen na Maksimiru, a Porto je u Zagrebu primio čak tri 'komada'. Posljednji remi s Olympiacosom nije bio dovoljan za prolaz jer je tadašnji sustav omogućio samo prvoj momčadi prolaz u drugu fazu natjecanja, a 'modri' nisu bili ni blizu drugoj najboljoj plasiranoj momčadi.

Veliki remi na Old Traffordu kao jedna od najvećih uspjeha Dinama

Samo godinu kasnije Dinamo se našao u skupini s velikim Manchester Unitedom koji je te sezone postao europski prvak. A isti taj prvak odigrao je bez golova na Old Traffordu u prvoj utakmici s 'modrima'. Dinamo predvođen Osvaldom Ardillesom je bio kvalitetan, ali nije bio konkurentan kao godinu prije. Porazi od Uniteda na Maksimiru te od Marseillea i Struma uz dva remija bila su dovoljna tek za posljednje mjesto. Tad se ispuštanje trećeg mjesta činilo kao podbačaj, a u današnjem kontekstu pet bodova i sedam postignutih golova velik su uspjeh.