Tako je to s Hrvatskom. Uostalom, znate. Dajte nam protivnika protiv kojeg ćemo unaprijed upisati pobjedu i eto muke. Crna Gora bila je takav protivnik. Nikad Crnogorci, u povijesti europskih prvenstava, a igrali su 15 utakmica, nisu nikoga pobijedili. Četrnaest poraza i jedan remi bio je jasan znak što im se sprema. Ali, eto, to je Hrvatska. Morate dobro potrošiti živce...
Netko će reći da je bilo loše jer je Marin Šego prvu i jedinu obranu u prvom poluvremenu imao tek u 22. minuti, netko će reći da je bilo sporo, netko da su došla vremena kad ćemo prije u nogometu uzeti medalju nego u rukometu... I to je u redu, mišljenje je kao stražnjica, svatko je ima. No naše je da je ova Hrvatska spremna za velike stvari. Ne jer su pobijedili Crnu Goru, što se, je li, i očekivalo, već jer zajedništvo navijača i igrača, ta sinergija tako podsjeća na onu prošlogodišnju iz Njemačke.
Lino je već u prvoj utakmici odlučio dozirati Duvnjakovu minutažu, pa smo u prvom poluvremenu više od deset minuta igrali bez kapetana. A rezultat je bio da su Crnogorci u tom vremenu stigli i prestigli Hrvatsku. I to nije dobro. Jer, ako već protiv Crne Gore Hrvatska bez Duvnjaka uđe u crnu rupu, što će tek biti s ozbiljnijim protivnicima.
Ipak, dobro je, jer dok je Duvnjak bio na parketu imali smo prednost. Dobro je jer u drugom poluvremenu, kad se Hrvatska uozbiljila i shvatila da je vrag odnio šalu, napravila seriju koju Crnogorci više nisu mogli stići. I ne samo to, kad je u drugom poluvremenu Domagoj Duvnjak u obrani 5-1 stao na prednjeg i bacao se za svakom loptom kao da mu je posljednja Hrvatska je slomila Crnu Goru. I, da se ne varamo, s takvim stavom slomila bi i puno jače.
Dobro je jer je Marin Šego u drugom poluvremenu pokazao kako je to kad zaključa gol. I kako je to kad se dvoranom ori - Šegoooo... Stisnuta šaka Šege bio je znak da je sve dobro.
- U redu je, nema straha - poručio je Šego.
Da, tek se zagrijavamo. A znate kako je u zagrijavanju. Krene sporo pa onda sve brže i jače. I tako je bilo u Grazu. A maestralni Duvnjak, iako je zabio samo jedan gol, bio je proglašen igračem utakmice.
I to je najveća snaga ove Hrvatske. Srce koje može nadomjestiti svaki hendikep, svaki izostanak...I naravno, kvaliteta. Nemojte zaboraviti da je trio Duvnjak - Cindrić - Stepančić i danas jedan od najboljih na svijetu. Ako sumnjate, onda ovo nije vaše prvenstvo. Mi vjerujemo u Hrvatsku. I vjerovat ćemo dok god u kapetanu ima i zadnji atom snage. Uostalom, na to su nas navikli Vatreni u Rusiji.
Kad su nas svi otpisali, kad noge više nisu slušale, Modrić i društvo otrčali su u povijest. I, zato, Duvnjaku i dečkima velika pohvala i podrška. Mi u vas vjerujemo. Uostalom, vi ste nas na to navikli.
LEGENDARNI TRENER LINO ČERVAR MISLI KAKO ĆE HRVATSKA OPET BITI NA RUKOMETNOM VRHU SVIJETA: