Stotine i stotine tisuća dolara iz godine u godinu izdvajamo za nečije europske ambicije, šuplje priče i obećanja, a u pravilu dobijemo jedno veliko - ništa. Gdje god se okrenemo, sve puno sumnjivih stranaca, istrošenih “pojačanja”, koja isključivo žive za prvi u mjesecu i ispis bankovnog računa.
S druge strane, imali smo dečka koji je samo šutio, mukotrpno trenirao i gotovo stidljivo priupitao:
- Možete li mi pomoći da barem dobijem prave uvjete za rad?
Nije tražio BMW-e, Mercedese, vile, luksuz, samo da mu damo šansu da sve napravi sam. I to nam je dugo vremena bilo teško, točnije sve do trenutka dok nismo shvatili da bismo mogli ostati bez Duje. Katar ga je pozvao, htio platiti ono što je najbolji sprinter svijeta itekako zaslužio i tek smo onda shvatili koliko bi njegovim odlaskom izgubili. Ono što su godinama prije u HOO-u trebali poduzeti, poduzeli su tada te se Duje zahvalio Katru i ostao Hrvat.
Već do tada zadužio je Hrvatsku, isplatio i svaki dolar koji će do kraja njegove karijere biti uložen. I za razliku od većine onih koje svi skupa masno plaćamo, Duje uvijek “igra” sa srcem!
Duje: Plivanje je vrh našeg sporta
Gotovo da nema više natjecanja ni discipline s kojeg hrvatska plivačka ekspedicija ne donese pokoju medalju. Sanja Jovanović (leđno) i Duje Draganja (slobodno) svjetski su rekorderi, Todorović je u delfinu svakim danom sve bliži svjetskoj eliti, Puninski isto tako, Kožulj je još donedavno bio na samom vrhu...
Sve u svemu, ima nas svugdje.
- Kad pogledate, ni jedan sport u Hrvatskoj danas nema tu širinu i mislim da je plivanje danas na vrhu hrvatskog sporta - hladne glave rekao je Duje Draganja dan nakon svjetskog zlata i rekorda. Prema nekima je u pravu, neki vjerojatno misle da nije, ali činjenica je da se uz plivanje uvijek veselimo.
Put ka vrhu krenuo sa Zente
Sa šest godina Duje je prve plivačke korake učinio u splitskom POŠK-u na Zenti. Natjecateljsku karijeru započeo je s 11 godina, a u početku je plivao sve discipline i tražio najbolju. Sa 17 godina bio je prava juniorska zvijezda. Oborio je dva juniorska rekorda - na 50 i 100 slobodno. Tada je, kao jedan od največih plivačkiih talenata otišao na studij u Berkeley, kod trenera Bottoma. Na američkom sveučilišnom prvenstvu 2004. oborio je europski rekord na 100 slobodno.
Na olimpijskim igrama u Ateni 2004. osvojio je srebro na 50 slobodno.
Kasnij su se javili problemi. Nezadovoljan uvjetima u Hrvatskoj, odlučuje plivati pod zastavom Katra. No, u veljači 2006. odlučio je ostati i odbiti ponudu Katra.
Hrvatskoj tako donosi zlato na 50 metara slobodno na SP- u u malim bazenima u Šangaju.
U nezabravnoj večeri u Manchesteru, postaje svjetski prvak i rekorder na 50 metara slobodno.