Glas je bio onaj stari, tihi, ali bez straha i strepnje. Javio se iz bolničkog kreveta, tek što su ga iz Birminghama preselili u London i rekao:
- Odlučio sam dati intervju, reći što imam!
Eduardo nikad nije bio tip, koji je patio za naslovnicama i medijima, ali sad su presudile emocije.
- Jednostavno, osjećam potrebu zahvaliti svima na podršci, sve ovo stvarno me ganulo. Zvali su me svi suigrači iz reprezentacije, stručni stožer, ljudi iz HNS-a, navijači, ne samo klubova u kojima sam igrao, već i suparničkih, novinari. Gledao sam što piše na internetu, svi ti komentari i poruke podrške... Ne možete zamisliti koliko mi to sve znači, to što je ljudima toliko stalo do mene. Hvala svima!
Onda je poručio ono što su svi željeli čuti.
- Dobro sam, ništa me više ne boli, kako me je samo boljelo u subotu! Ne, ne razmišljam koliko će trajati oporavak, ali niti ne dvojim - sigurno ću se vratiti. Za to se nitko ne mora bojati.
Vratio se kratko i na to subotnje poslijepodne.
- Strah? Da, uplašio sam se kad sam vidio kako mi noga stoji, ali ne mogu reći da sam u tom trenutku pomislio na kraj karijere. Kasnije, u bolnici, strah je zamijenila nervoza, pitao sam se kako će to sve proći. Ali, dobro je, stvarno je dobro.
Martin Taylor, njegov krvnik, nije ga posjetio u bolnici.
- Koliko se ja sjećam, nije. Ali, bio sam pod narkozom, tko zna. Bude li došao, primit ću ga, nema problema. Opraštam mu, znam da nije bilo namjerno, događa se. J... ga, takav je život!
DUDU: OBITELJ MI JE NAJDRAŽI POKLON
Dudu će sutra u bolnici proslaviti 25. rođendan.
- Neće biti slavlja, tko će slaviti u bolnici. Ne trebam ni poseban poklon, njega sam već dobio. To je moja obitelj, koja je sad uz mene, to mi je najvažnije. Nema ništa ljepše od toga da su svi moji ovdje i stvarno su mi velika podrška - rekao je Dudu, koji je zbog silnih poziva koje je primao sa svih strana odjavio dosadašnji broj mobitela. I uzeo novi, koji zasad imaju samo najbliži...
- Stvarno su zvali svi, stalno je zvonio. Još im se jednom svima zahvaljujem!
'JA UOPĆE NE ZNAM ŠTO JE TO'
Kažete, fibula? Ne znam, stvarno ne znam. Vjerujte uopće još nemam pojma što je puknulo, što nije, to mi sad uopće i nije važno, kaže Dudu.
Još će nekoliko tjedana biti u bolnici, a onda će, nada se kući, pravoj kući.
- Valjda će me pustiti da odem na nekoliko dana u Zagreb, volio bih to!