Darko Dražić u Teheran je došao prije osam godina, bio je pomoćnik Vinka Begovića u Persopolisu.

- Nisam znao što me očekuje, ali moram priznati da je u Teheranu, ali i drugdje u Iranu, super. Nikad nisam imao nikakvih problema. Drukčija je kultura, ali tome se prilagodite kada dolazite, na to morate biti premni - rekao je nekadašnji branič Hajduka.

Oduševljen sam, nisam imao problema, a Iranci su zaluđeni nogometom

Bio je Begoviću pomoćnik 2005. godine, kad je u derbiju protiv Estegala na stadionu Azadio bilo oko 120.000 ljudi.

- To je bio zadnji takav derbi, osjećaj je neponovljiv, navijači su fanatični. To je bilo previše ljudi, nakon toga smanjili su kapacitet na 100.000.

Zadnji posao Dražiću je bio u drugoligašu Damashu.

- Rekao bih da je prva i druga liga otprilike kao naša. Samo što je i u mojem klubu, drugoligašu, u prosjeku bilo više od 5000 gledatelja.

Nije imao problema s prilagodbom.

- Hrana je dobra, a nisam imao problema ni s igračima zbog molitve ili posta, sve smo se dogovarali.

Teško je bilo naviknuti se na promet.

- Uh, tko nauči voziti u Teheranu, može voziti bilo gdje na svijetu. A od tri traka oni ih naprave pet-šest. Svi skreću kako im paše, pretječu sa svih strana... Ali zato ima iznenađujuće malo sudara. Ne znam jesam li u tih nekoliko godina u Teheranu vidio ijedan. I nema nervoze, to je razlika u odnosu na naše ceste.