Svaki je potres mozga ozbiljan. Uopće ne razumijem zašto neki misle da nije, da postoji bezazleni potres mozga.
Tim se riječima bivši golman hrvatske reprezentacije Joey Didulica (42) uključio u borbu za svijest o boljoj prevenciji potresa mozga sportaša i posljedica koje se uslijed toga javljaju godinama nakon karijere.
Naime, prošli je tjedan New England Journal of Medicine objavio rezultate studije, koji pokazuju da nogometaši imaju gotovo pet puta veće šanse da obole od demencije i tri i pol puta veće šanse da umru od neurodegenerativnih bolesti nego drugi muškarci iste dobi.
Studija je pratila 7676 profesionalnih škotskih nogometaša starijih od 18 godina, nije uključila ostale razloge zbog kojih mogu oboljeti od demencije, poput pretilosti i životnih navika, i nije otkrila razloge zašto se profesionalni nogomet povezuje s demencijom. Ali znanstvenici vjeruju da su razlog potresi mozga, kao i manji udarci u glavu. Kojih svaki nogometaš pretrpi mnogo tijekom karijere. Čak i udaranje lopte glavom, koje s vremenom oštećuje mozak.
Istraživanje nije otkrilo ni jesu li isti rizici i za djecu koja igraju nogomet i za one koji se ne bave njime profesionalno, pa rjeđe udaraju loptu glavom. Ali unatoč tome Škotski je nogometni savez prošli tjedan zatražio sve klubove da hitno zabrane igranje glavom na treninzima nogometaša mlađih od 11 godina.
Ista je zabrana na snazi u SAD-u od 2015., a uvođenje toga pravila razmatra engleska Premier liga za igrače iz nogometnih škola.
Didulica je s 32 godine morao prekinuti karijeru, u dobi kad su golmani na vrhuncu. Branio je za Melbourne Knights, Ajax, bečku Austriju, AZ Alkmaar, australsku U-23 i četiri utakmice za hrvatsku A-reprezentaciju.
Karijeru su mu obilježile dvije nezgode: u listopadu 2006. u susretu AZ-a i PSV-a Jason Čulina napucao ga je loptom iz blizine u glavu i Didulica je završio u bolnici zbog potresa mozga, te nekoliko mjeseci nije branio ni trenirao. A u svibnju 2005. u bečkom je derbiju neopreznim startom ozlijedio Rapidova napadača Lawareea. Čak ga je austrijski sud osudio za ozlijeđivanje suparnika zbog nemara i nepažnje te kazio sa 60.000 eura, ali nakon žalbe oslobođen je krivnje jer je austrijski Vrhovni sud presudio da je Didulica išoa na loptu i nije bilo namjere da ozlijedi suparnika.
U listopadu 2011. umirovio se zbog konstantnih teškoća s glavom i vratom. Ni danas, osam godina kasnije, ne može obavljati neki posao u punom radnom vremenu.
Sam kaže da je tijekom karijere više od 20 puta zadobio potres mozga. Nakon posljednjega bio je bez svijesti 45 minuta.
- Zgrožen sam da unatoč takvim rezultatima istraživanja, u bilo kojem sportu daju ti 5-6 dana da se oporaviš ili te samo pošalju na neka testiranja i vraćaš se na teren - priča Joey.
On se godinama ne uspijeva riješiti glavobolja, uzrokuju ih i najmanje sitnice.
- Neki bljesak iz vana, ako sam dugo pred računalom, jutarnje glavobolje, čak i buka ili glasan razgovor na kraju radnog dana mi smetaju i donose bolove. Zato živim "minimalan" život.
A sportaša koji se bore s tim problemom, koje je potres mozga udaljio od omiljenog sporta, ima dosta.
- Taj problem više ne smijemo zanemarivati - zavapio je Alan Pearce, profesor i istraživač na La Trobe Universityju nakon što je u Australiji sve više igrača australskog nogometa i ragbija oboljelo od gubitka pamćenja, naglih promjena raspoloženja, zbunjenosti i naglih izljeva bijesa. Sve što se povezuje s oštećenjem mozga.
- Ne mogu se ni otuširati ili okupati sam, ne mogu kuhati, voziti automobil, ne mogu ostati sam, treba mi 24-satna skrb - rekao je bivši igrač australskog nogometa John Barnes.
Studija na škotskim nogometašima pokazala je, pak, da su bivši nogometaši općenito bili zdraviji od ostatka populacije, ali njihov mozak nije. I dok pušenje i nizak krvni tlak udvostručuju rizik od Alzheimerove bolesti, igranje profesionalnog nogometa ga upetorostručuje!
Autor studije, dr. William Stewart sa Sveučilišta u Glasgowu, tvrdi:
- Samo udaranje lopte glavom nema toliku snagu da prouzroči potres mozga, ali slabiji učestali udarci dovode do oštećenja mozga.
Proučavao je odvojeno igrače u polju, koji često imaju loptu, i golmane, koji su rjeđe s loptom i vrlo rijetko igraju glavom. Zaključio je da i golmani imaju veći rizik od demencije nego njihovi vršnjaci koji ne igraju nogomet, ali dvostruko manje nego igrači u polju.
Nogometna pravila nalažu da se igrač nakon što je izgubio svijest ne smije vratiti u igru, ali stručnjaci zazivaju bolju prevenciju.
- Ne treba čekati dokaz da je štetno, treba odmah nešto napraviti. Učiti male nogometaše sigurnijim načinima igranja glavom, uvesti vježbe za jačanje vratnih mišića - zaziva dr. Kerry Peek sa Sveučilišta u Sydneyu.
I Joey Didulica želi da se nešto promijeni. Za početak, da se uvede dodatna zamjena kako bi se igrača koji je pretrpio potres mozga moglo odvesti na testiranja. A onda i veće promjene, počevši od najmlađih nogometaša...