Nakon izvedbe Borisa Novkovića na komemoraciji za Ćiru Blaževića, riječ je dobio i dugogodišnji novinar HRT-a Drago Ćosić.
POGLEDAJTE VIDEO
- Nemate pojma kako je to teško čak i za čovjeka koji je pred dva milijuna ljudi prenosio finale SP-a ili nekih najvećih događanja u sportskoj povijesti Hrvatske. Nikad nisam imao takvu nervozu i nikada mi se ruke nisu tako znojile. Ne spavam zadnja dva dana. Nisam znao što reći, što ponovno podvući, a da još nije poznato napisano ili izrečeno o pokojnom Ćiri. Odlučio sam se izdvojiti nekoliko crtica koje će još jednom pokazati Ćirin talent koji se ne može kupiti i stvoriti, već se s njim rodiš i dovodiš ga do savršenstva - kazao je Ćosić pa nastavio:
POGLEDAJTE: Dalić na rubu suza
- Još 1982. sam dobio zadatak da napravim razgovor s Ćirom, a ni tada nisam spavao cijelu noć jer sam se trebao sastati s čovjekom koji je bio Bog. Sjeo sam, napisao pet šest pitanja pa bi se za pola sata probudio i bacio papir u smeće jer sam se sjetio da je možda već negdje na to odgovorio. Tako sam proveo cijelu noć, a da nisam sklopio oči. Dolazim na razgovor, upoznali smo se, a Ćiro je sve volio znati. Shvatio sam da me skenira i nepogrešivim šestim čulom vidi da pred sobom imam nekoga tko je prepun strahopoštovanja prema svemu i čije je nogometno znanje krhko te ga neće povesti na pogrešan trag. Sva pitanja pretvorila su se u Ćirinu priču, kad sam došao u montažu shvatio sam da od intervjua nije bilo ništa, već je to bio 'Ćirin intervju' s porukom hrvatskoj javnosti. Mogli ste biti najspremniji na svijetu, ali on bi vas uzeo u tu magičnu kutiju i pretvorio to u priču koju on smatra da treba ispričati.
POGLEDAJTE VIDEO: 'TATA, MENI JE PRIVILEGIJA ŠTO SAM TVOJ SIN'
O Svjetskom prvenstvu u Francuskoj...
- Ta 1998. obilježila je i njegov i naš život, a onaj dan kad smo izgubili polufinale od Francuske, svi smo bili tužni, razočarani i slomljeni. Otišli smo na večeru, a duboko iza jedan sat pojavio se jedan od naših igrača sa suprugom, prijateljima i svi smo u šoku. Kako je to moguće, za tri dana igramo utakmicu za treće mjesto, sad gledamo tko će otići do njegovog stola i pitati u čemu je problem. Nakon 15-ak minuta pitamo što se događa, a on nam kaže 'nemate pojma tko je Ćiro'. Rekao je slobodni ste, u četiri ujutro u sobi, a tko ne bude tako, iščupat ću vam srce na treningu'. I bilo je tako, znao je da svi trebaju neki ispušni ventil, da se moraju 'resetirati' i igrači su na to fenomenalno odgovorili.
POGLEDAJTE VIDEO: ŠTIMAC O PRVOM SUSRETU S ĆIROM
- Još jedan pokazatelj kako Ćiro čita neke stvari koje nitko od nas ne bi pročitao u tom trenutku. Uz Hrvatsku, Nizozemska je igrala najbolji nogomet na svijetu, a na utakmicu za treće mjesto Nizozemska dolazi razočarana kao i mi, četvrtog mjesta se nitko ne sjeća. Ogroman je strah, završiti SP s dva poraza je nešto što će vas proganjati cijeli život, ali treće mjesto je velika stvar. Fantastično smo otvorili utakmicu i Ćiro shvati da je Nizozemska u puno većim problemima i poručuje igračima uz aut liniju 'ovi su u većoj guzici od nas, idemo ih dobiti'. Dobili smo poluvrijeme 2-1, na kraju smo slavili i taj detalj je otišao u povijest, a igrači s Ćirom u legendu. Da vam pokušam dočarati još jedan segment Ćire. Znao je biti goropadan, ali i takva dobrica da se često pitate je li to taj isti čovjek. Dva mjeseca nakon završetka pariškog natjecanja sreli smo se u gradu, bio sam mu spreman još jednom čestitati, a on ko iz topa 's tobom više ne razgovaram'. Ja gledam u čemu je problem, a on 'kako si mogao zaboraviti svoga Ćiru?!'. Rekao je 'sine, ti si to tako lijepo prenosio, bomboni su ti ispadali kad si pričao o Zvoni, Robiju, Davoru, a svog Ćiru si zaboravio'. Ne mogu vratiti svoj prijenos napamet, nisam ga pogledao nikad ni danas 25 godina iza toga. Rekao sam da je to sigurno pogrešno i nakon toga je godinama započinjao naš susret s tom rečenicom, onda je zastao i pitao me kako sam. Mislio sam da to nikad nećemo raščistiti, ali nazvao me prije smrti i sve smo raščistili. Rekao je da zna da sam lijepo pisao i govorio, istaknuo da me gore neće čekati s onom famoznom rečenicom, nego s onom kako si ljubavi. Voljeni ne umiru nikad, oni žive u našim sjećanjima i mislima.
POGLEDAJTE VIDEO: Komemoracija 'trenera svih trenera'