Tristo pedeset i četiri. Brojkom 354. Toliko je ljudi, Zagrepčana, htjelo pogledati svoj Dinamo uživo prvi put nakon dva i pol mjeseca. Prvi put nakon derbija s Hajdukom, kada je na povratnički debi Zorana Mamića došlo samo 1967 ljudi.
Ne, nisu se u subotu navijači bojali korona virusa niti da im noga ne propadne u maksimirsku ruševinu. Dogodilo se ono najgore: postali su ravnodušni.
I onda kad čovjek koji je najzaslužniji za takav odnos krene udarati po prethodniku, to zvuči baš... jadno.
Na posljednju domaću utakmicu Bjeličina Dinama došla su 2474 gledatelja. Suparnik je bila Istra, nitko nije znao da je to zadnja Nenadova, a taj je posjet označen razočaravajućim, da ne kažemo sramotnim. U subotu ih je, podsjećamo, bilo 354.
I umjesto da se Zoran Mamić nakon toga poklopi ušima i šuti, on je krenuo u medijski obračun s prethodnikom. Pa je "otkrio" da je Bjelica samo tražio način i razlog da ode iz Dinama:
1. Zašto je Bjelica otišao?
- Neno je kao šef kabine kategorički odbio smanjenje plaće i igrači su slijedili svoga šefa. E sad, za 10-15 dana igrači su pristali na smanjenje, a Neno je otišao iz kluba. Recite mi tko je tu ispravan. Pa njegovo ukupno smanjenje je bilo oko 15 posto. A onda je za deset dana potpisao raskid u kojem je dobio 40 posto manje. On je htio ići i tražio je izlaz iz Dinama, to je istina - izjavio je Mamić za SN.
Bjelica i igrači više su puta naglasili, a kapetan Arijan Ademi to je i javno rekao, da se nikako nisu slagali s načinom na koji je uprava provela u djelo svoju ideju. Uostalom, sami su, mimo kluba, skupili pomoć za žrtve potresa i bolnice, novac im nije bio problem nego način komunikacije. Koju je klub nakon prvog "ne" još zaoštrio pa potjerao cijeli Bjeličin stožer, a bjegunac je objavio plaće Bjelice i svih njegovih pomoćnika. Bravo, pomislili smo da je to početak Dinamove transparentnosti, ali nekim čudom na tome je i stalo...
A nekako je teško povjerovati da je Bjelica žarko htio otići bez pripremljene B varijante. S opcijom višemjesečne pauze i onda - bez ljutnje, dragi Osječani - odlaska s konja na magarca. Nadalje, kako je gotovo plakao na oproštaju s igračima, a onda i pred kamerama kad mu se ostvarila, jelte, želja da ode?! Bit će da je sjajan glumac...
- Nisam mislio da ću otići iz Dinama kada sam otišao, radio sam najprofesionalnije što je bilo moguće. Moj kraj je bio s četiri uzastopne pobjede i 18 bodova razlike na vrhu tablice, obavljene pripreme za novu sezonu, za pojačanja. Nisam ni mislio da ću otići, ali odlazak se dogodio - govorio je Bjelica za SN i dodao:
- S obzirom na korona virus i na to da mi mlađi sin ima još dvije godine školovanja u Klagenfurtu, gdje s obitelji živim, odbio sam Fenerbahče, pa i druge ponude iz dosta udaljenih zemalja. Potom se pojavio Osijek i odlučio sam se vratiti. Neke su ponude bile i bolje od Osijekove, neki nisu prihvaćali moje pomoćnike, neki su željeli prihvatiti samo dvojicu, neki su bili jako udaljeni od Hrvatske. A, iskreno, ponudu nekog kluba iz lige petice nisam imao. Da jesam, otišao bih i za neke skromnije financijske uvjete nego u zemlje istočne Europe. U Dinamu sam u jednom dijelu, u početku, imao neke ovlasti, u prvoj godini, ali od povratka Zorana Mamića bitno su se smanjile. I velim, kada se više nisam ugodno osjećao, sporazumno sam se razišao i otišao. S konja na magarca? Pa dobro, to je kako tko gleda. Ja to tako ne vidim, Osijek bi mogao ubrzo imati uvjete bolje nego Dinamo. A nekad u životu moraš napraviti korak unazad da bi napravio dva koraka naprijed - rekao je Bjelica.
Prva je javna trzavica bila oko Danija Olma, kojeg je Mamić nazvao Dinamovim proizvodom pa mu je Bjelica replicirao: Dani je prije svega proizvod sebe i svoje obitelji.
- Nikad mu se nisam miješao, govorio tko će igrati, tko neće. Bio je onaj nesporazum oko Olma i od toga se napravila fama. Ja štitim interese Dinama, to mi je posao. Pa nije Joško Gvardiol napravio 22 milijuna, već status Dinama, naravno, on uz svoju kvalitetu, koja je neosporna - vrti Mamić mlađi svoj film.
2. Zašto se Bjelica i dalje čuje s Dinamovim igračima?
No, izjava koju je Zoki jako zamjerio Bjelici je:
- Puno me igrača zove. Livaković, Petković, Dilaver, Ademi, to su igrači koji su lideri u svlačionici, nositelji igre Dinama, s njima sam imao drugačiji odnos. Volim te dečke, ja sam njima bio ne samo trener, nego onaj koji je uvijek bio uz njih, u svakoj situaciji.
To je, tvrdi Mamić, promišljeno destabiliziranje Dinama!
- Neka se čuju, i ja se čujem s nekim svojim bivšim igračima, ali nije korektno da to izjavljuje u novinama i to je pokušaj destabilizacije. Siguran sam. Jer on je vrlo pametan, radi na svom marketingu i treba mu čestitati. Ali to nije fair prema tim dečkima. Recimo, postoji neki navijač, huligan koji je reći: “Glupane, što to radiš sa suparničkim trenerom?” To je vaš intimni odnos, zašto to isticati i stavljati igrače u neugodan položaj? Zamislite da sam ja, recimo, ljutit na Nenu i možda sad ja zato što se Dilaver čuje s njim, ili Ademi, Moro... ja ga neću staviti u momčad. Ima sujetnih trenera. Ja? Ne, pokazao sam da to ne radim, ali nije pošteno prema igračima - izjavio je Zoki.
Da, to je destabiliziranje Dinama, ali je odluka o tjeranju trenera u trenucima kad je sve idealno baš učvrstila temelje kluba. I žrtvovanje sirotog Igora Jovićevića. Svašta...
3. Koliko je tko novca donio klubu?
- Provlači se teza da su Neno i momčad zaradili. Da, oni su zaradili dio. Dinamo troši 45 ili 50 milijuna, oni su zaradili pola ili više od pola. Ali tko je njima omogućio da to zarade? Klub, uprava, Mirko, Zdravko, oni su im napravili bazu. nije Neno igrao, igrali su igrači, koji su zaslužni. - još je jedna teza koju baca Mamić mlađi.
Da, točno, oni su donijeli "samo" pola. Mamić će ove sezone, s istim igračima, donijeti desetak posto. Mamić je, s istim igračima, ispao od Ferencvarosa i prima 1,2 gola po utakmici, po čemu je najlošiji Dinamov trener u zadnjih deset godina.
Pa je bubnuo i ovo:
- Meni je to famozno proljeće nakon 50 godina super, ali igrali smo osminu finala, jesmo dobili medalju za to, što se dogodilo?
Ništa, Zoki, osim što su sve generacije dinamovaca to čekale pet desetljeća i bile su sretne i slavile. Što se danas baš i ne događa...
4. Zašto odlaze igrači?
Opleo je i bivše igrače, donedavne ljubimce tribina:
- Kadzior je plakao danima, da njemu žena ne želi doći u Zagreb, da je to jednom u životu, da je on jedini Poljak u Španjolskoj, da silno želi otići. Nema problema, dečko, pa reci javno, ja ne želim više ostati u Dinamu. Nikola Moro? Nije mogao dočekati trenutak da ode. U redu, ali onda reci da ideš zbog novca. Čast Dinamu Moskvi, ali Dinamo Moskva i Dinamo Zagreb zadnjih godina, to je Bog i šeširdžija. I OK, legitimno, ja sam otišao u Emirate zbog financija. Ali budite pošteni i recite, a ne da svi udaraju po klubu.
Hm, pa ti dečki nikad nisu odali dojam niti rekli da su morali otići zbog kluba, već jasno iskomunicirali da su otišli potražiti novi izazov. I moskovski Dinamo doista jest "šeširdžija" u odnosu na zagrebački, ali i to je odraz stanja u klubu. Nakon Bjeličina odlaska.
Znate li koji su igrači otišli iz Dinama u eri bivšega trenera? Samo oni kojima je Bjelica jasno rekao da ne računa na njih ili su dobili ponudu koja se ne odbija, poput Olma. Moro i Kadzior nisu ni u jednoj od tih kategorija...
5. Zašto se ne kritizira Dalića?
Žali se Zoki i da nema fer tretman u medijima (možda ima neke veze s nepravomoćnom presudom da je oštetio klub čiji je trener i sportski direktor...) pa se pozvao na Zlatka Dalića, tvrdi kako bi bilo koji drugi izbornik bio izložen puno jačim kritikama nakon zadnja dva poraza reprezentacije. Istina, bi. Ali Dalić ima kredit srebra sa SP-a i odveo nas je na Euro, a Mamić... podsjetite nas, molim vas. Uostalom, ni Mamić trener neće na isti način zbog dvije loše utakmice kazniti Ademija, koji je toliko toga dao Dinamu, i Marina ili Daničića, zar ne?
Pitanje je samo zašto se Zoki toliko nervira kad mu je stolac siguran. Mnogi su treneri odletjeli nakon europskih neuspjeha (Zajec, Ivanković, Jurčić...), Mamić je preživio već tri. I Aalborg, i jedan bod u šest utakmica u skupini Europske lige s Ludogorecom, Černomorecom i PSV-om, kao i sada Ferencvaros.
Svi ti napadi na Nenada Bjelicu nakon ispadanja iz Lige prvaka zvuče baš jadno. Nepotrebno prozivanje čovjeka koji je nogometnom Zagrebu udahnuo život poput Ćire 1982. te Cice i Prosinečkog 1998. Čovjeka čija je ljubav s navijačima Mamićima postala nepodnošljiva.
Ma nije Nenad Bjelica najbolji na svijetu niti je savršen. Ali imao je dvije stvari koje Mamić nema: rezultat i koheziju s navijačima. Što drugo vam uopće treba od trenera?
I da, ako vas zanima, Bjelica i Mamić sučelit će se tek za dva mjeseca, Osijek i Dinamo sastaju se 21. studenoga. Obojica su zasad čvrsto u sedlu...