Uh, kad sam kod kuće rekao da idem u Hrvatsku igrati ragbi, oduševili su se. A još kad sam pozvan u reprezentaciju, bilo je suza, svi su bili ponosni... A to mi je bio i jedan od ciljeva, da se ponose mnome.
Priča nam to na dobrom engleskom jeziku Damir Conci (18). Prvi je put došao u domovinu svojih predaka.
- Zapravo mi se prezime čita Konsi, talijansko je. A majčino djevojačko prezime je Šprljan. Moj je djed iz Vodica i 70-ih je godina otišao u Argentinu, dok je baka iz Istre.
I cijelo vrijeme veza s domovinom bila je jaka.
- Znao sam za svoje porijeklo i sretan sam zbog toga. Vodili su me stalno u Hrvatski dom, gdje smo jeli hrvatske specijalitete, plesali na hrvatsku glazbu, nosili nošnje... - nabraja Damir, te povremeno ubacuje hrvatske riječi.
- Razumijem hrvatski jezik, ali ne znam ga govoriti. Nisu me učili, ali slušao sam njih kako pričaju. Bili su jako iznenađeni kad sam odlučio otići s 18 godina, to je test za mene.
Majka mu je, kaže, ravnateljica škole za posebne potrebe, a otac ima svoju tvrtku. Damir je odrastao u selu u pokrajini Cordoba. Pa kako dječak hrvatskog porijekla u Argentini počne igrati ragbi?
- Zato što sam bio loš u svemu ostalom! - priznaje dječački iskreno.
- Probao sam košarku, tenis, nogomet... i bio sam jako loš. A u ragbiju su me ostala djeca uvela i prihvatila, nije im bilo važno koliko sam loš - a bio sam - ali osjećao sam se ugodno.
U Argentini je ragbi popularan. Dakako, daleko od nogometa, ali gauči su redoviti sudionici svjetskih prvenstava.
- Pa u Hrvatskoj postoje dvije lige sa po pet klubova, a u Argentini svaka od 27 pokrajina ima tri lige sa po 11 klubova.
I premda je prvi put u Hrvatskoj, naše dokumente ima već neko vrijeme.
- Izvadio sam ih, držao kod kuće nadajući se da će mi trebati. Prijatelj moje tetke pričao mi je o klubu Zagrebu, skupio sam informacije na webu, te prošle godine poslao video i informacije o sebi, da sam zainteresiran za dolazak.
Odigrao je Conci jednu prijateljsku utakmicu, protiv prvaka Nade, kad je dobio zanimljiv mail...
- Stigla je lista igrača za reprezentaciju i vidio sam svoje ime na njoj! Jako me iznenadilo jer odigrao sam samo jednu utakmicu.
Bit će to okršaj s Oxfordom, koji će izborniku Milanu Jelaviću pomoći da odabere igrače za dolazeće listopadske utakmice Europskog prvenstva (Hrvatska je u trećem rangu) s Izraelom i Ciprom.
Damir je u Argentini završio srednju školu.
- Htio sam studirati kineziologiju i fizioterapiju, ali sam propustio prijemni. I došao ovdje. Htio bih ostati i preko zimskih praznika, obići državu, posjetiti Vodice, Istru... Sviđa mi se ovdje, ali prijatelji i obitelj ipak su mu u Argentini, pa se ne bih trajno preselio. Da dobijem ugovor u Francuskoj, Škotskoj, Engleskoj...? E, to je već nešto drugo!
Jason Newton nije novo ime u hrvatskoj reprezentaciji. Ali nakon što je debitirao 2013. godine, proživio je pravu dramu. Prije tri godine u rodnom je Johannesburgu hospitaliziran zbog teškog krvarenja u mozgu. Skoro je umro...
- Trebala su mi četiri mjeseca da počnem normalno hodati te još godina dana da mi se vid vrati u normalu i da uspijem trčati. Krvarenje je bilo vrlo duboko u mozgu... - pričao je.
Vidio je dvostruko, izgubio motoričke sposobnosti na desnoj strani tijela. Ispočetka su mu davali 25 posto šansi da će preživjeti... Danas je Jason opet ponosni reprezentativac Hrvatske i trener ragbijaša Zagreba.
- Prvi put sam došao jer sam znao koliko Hrvatska znači mojim roditeljima te baki i djedu, a sad se vraćam jer toliko znači meni - rekao je Jason.
- Mama nam je Hrvatica te smo oduvijek imali posebnu vezu s Hrvatskom. Dolazili smo na odmor te smo, kao i svi, navijali za nogometnu reprezentaciju i provodili ljeta na moru. Mama i baka bi po cijele dane govorile hrvatski, tako da ga i brat Jared i ja razumijemo, iako nam je malo teže govoriti.