Trebala su mi četiri mjeseca da počnem normalno hodati te još godina dana da mi se vid vrati u normalu i da uspijem trčati. Krvarenje je bilo vrlo duboko u mozgu...
Tako se Jason Newton (26) prisjeća groznih trenutaka od prije tri godine, kad je primljen u bolnicu u rodnom Johannesburgu nakon teškoga krvarenja u mozgu, zbog kojeg je gotovo umro.
Vidio je dvostruko, izgubio motoričke sposobnosti na desnoj strani tijela. Ispočetka su mu davali 25 posto šansi da će preživjeti... Danas je Jason opet ponosni reprezentativac Hrvatske u ragbiju.
- Prvi put sam došao jer sam znao koliko Hrvatska znači mojim roditeljima te baki i djedu, a sad se vraćam jer toliko znači meni - rekao je Jason, kojem će na tribinama biti roditelji, Grant i Irena.
- Mama nam je Hrvatica te smo oduvijek imali posebnu vezu s Hrvatskom. Dolazili smo na odmor te smo, kao i svi, navijali za nogometnu reprezentaciju i provodili ljeta na moru. Mama i baka bi po cijele dane govorile hrvatski, tako da ga i brat Jared i ja razumijemo, iako nam je malo teže govoriti.
Za Hrvatsku je prvi put zaigrao u jesen 2013., nakon što je na odmoru u Dalmaciji u novinama vidio članak o ragbiju. Sad u “kockastom” kreće u pohod na OI u Tokiju.
Hrvatska, naime, ovaj vikend u Zagrebu nastupa na Europskom prvenstvu (SC Stjepana Spajića), koje je i pretkvalifikacijski turnir za OI. Za razliku od ragbija, koji igra 15 igrača i poluvrijeme traje 40 minuta, olimpijska inačica ima sedam igrača (na jednako velikom terenu!) i poluvrijeme je sedam minuta, u završnim susretima deset. Igra se brže i dinamičnije i igrači se brže mogu oporaviti. Dakako, ne smije se brkati američki nogomet (NFL) i ragbi.
Ta dva sporta, kao i australski nogomet, igraju se jajastom loptom i imaju golove s visokim stativama, ali pravila su posve različita.