Hrvatska rukometna mladost nezaustavljivo juri i gazi Španjolskom. Pod njom je drugi put pao Portugal (31-28), u skupini i nije bilo toliko važno koliko je bilo sada u polufinalu. 

I kad smo u hipu ispustili +5 u drugom dijelu i kad su Portugalci prijetili da se više neće osvrtati, mi smo bili ti koji su imali zadnju riječ.

- Skidam kapu do poda ovim momcima. Ponosni smo i ja cijeli stožer na njih. Rekli smo im prije utakmice da želimo vidjeti osmijeh na njihovim licima, uživaju. Imali su dugačak put do toga. Kako god ova dva dana završila, napravili su sjajnu stvar - rekao je Davor Dominiković.

Hvala IHF-u

- Još su dvije utakmica juniori i onda ulaze u svijet odraslih. Premda, realno, oni su odrasli ljudi koji su pokazali i "onu stvar“ i glavu kada su neke okolnosti bile protiv nas. Trener Dinko Đanković nagovarao me i uzeo sam time-out u desetoj minuti drugog dijela iako je to bilo jako riskantno. I hvala mu na tom i mnogim drugim savjetima. Iščupali smo se. Mi smo u tim trenucima ovim igračima samo odškrinuli vrata, oni su trebali ući u prostoriju gdje je party. I, zapravo, posljednjih deset minuta oni su vodili sami sebe kroz utakmicu. To je velika, velika stvar.

Još će veća biti ako sutra (16:30) padnu Francuzi.

- Vidio sam 16 minuta danas jer su igrali prije nas i 14 minuta protiv Danske. To znači da je dugačka noć pred nama. Prošlu smo zaspali u pola pet, ovu ćemo vjerojatno u pet. Nevjerojatno je da su IHF i domaćin tako složili kalendar da iz dvorane izađemo noćas oko ponoći i već sutra u rano poslijepodne igramo finale. Hvala im što na takav način brinu o zdravlju igrača.

Ali ne bi bilo prvi put da Hrvate ne zaustave ni takve tipične ihaefovske stvari...