Jedine naslove koje imam osvojio sam s Dinamom. Prvo sa zagrebačkim, sad s kijevskim. Očito mi je Dinamo sudbina, javio se iz Ukrajine Domagoj Vida.

Posljednji put kad je Dinamo bio prvak, 2009., Ivo Sanader je dao ostavku na mjesto premijera, a Hrvatsku je na Europskom prvenstvu u košarci predvodio Nikola Vujčić.

- Dugo su navijači čekali, zato su i bili toliko sretni. Čim sam zabio gol, pomislio sam na te ljude koji su ove godine jako puno propatili u Ukrajini. Nakon utakmice išli smo u restoran slaviti. Na putu do restorana zaustavljali su me na ulici gotovo svi, od djece do staraca. Grlili su me, čestitali. Vidio sam im u očima koliko im to znači - opisao je Vida slavlje navijača.

Zagrebački Dinamo naslove je slavio uz tamburaše, bilo je slavonskih, dalmatinskih, zagrebačkih pjesama.

U Kijevu je bilo teško udovoljiti svakom igraču u glazbi jer su za stolom bili Kongoanac, Portugalac, Hrvat, Srbin, Nizozemac, Brazilac...

- Odlučili smo se za ukrajinsku glazbu, dobra je, živa, može se plesati, pjevati... Baš je u restoran došao i gazda Surkis, svima nam je čestitao, pa je potom i zapjevao s nama.

Vida se specijalizirao za golove koje navijači pamte. Za Dinamo je zabio Ludogorecu i odveo “modre” prema Ligi prvaka, u Kijevu im je donio kup zabivši Šahtaru, a sad im je golom protiv Dnipra donio i naslov.

- Eh, sad mi još ostaje da zabijem za reprezentaciju i gdje ćete bolje...

A reprezentacija je tu, pred vratima. Na Poljud dolazi Italija. Nema Ćorluke, no s ovakvim Vidom to se neće osjetiti.

- Pokazali smo u Milanu da možemo s njima, bili smo i bolji. Malo će biti čudno bez publike, igrao sam tako jednom u Kijevu.

Uh, to je jezivo. Imate osjećaj kao da ste na treningu.

Domagoj Vida proživljava najljepše trenutke karijere. Navijači ga obožavaju, gazda Surkis ga hvali na sva usta, a dobro mu ide i u ljubavi. S Ivanom Gugić očekuje prvo dijete.

- Termin je u rujnu, pa bih ovaj gol i naslov posvetio svojoj ljubavi i nerođenom sinu. Već smo odlučili kako će se zvati, ali neka ostane tajna.