Kad je prije devet godina hrvatska rukometna reprezentacija igrala uvodnu fazu Svjetskog prvenstva u Splitu, Domagoj Duvnjak živio je u sjeni najboljeg igrača na svijetu Ivana Balića. Rukometni genijalac bio mu je uzor, ali i netko tko je preuzimao na sebe većinu tereta, što je tada mladom Duvnjaku omogućilo da igra bez pritiska. Danas, devet godina kasnije, Domagoj je u Ivanovoj ulozi, on je vođa, on je taj od kojeg se očekuje da potegne i olakša posao drugima.
- Eto, i ja sam ostario, tada sam imao 21 godinu, i svo ovo vrijeme sam bio u Njemačkoj. Dosta sam odigrao utakmica, dosta sam iskustva nagomilao... Teško mi je govoriti o sebi i usporediti svoju ulogu i igru tada i danas, ali jedno je sigurno, tada smo obojica stvarno odigrali odlično prvenstvo. Nadam se da ću i ovo odigrati na jednako visokom nivou - kaže Domagoj, koji baš kao i većina igrača koji su tada bili dio reprezentacije, prvenstvo pamti po atmosferi na tribinama.
- Bilo je baš nevjerojatno, ali siguran sam da će ove godine biti još i bolje, ako je to uopće moguće, jer ono je bilo baš nezaboravno.
Baš kao što je prije devet godina nacija strepjela nad Ivanom Balićem, koji je prvenstvo čekao nespreman zbog kronične boli u leđima, ove godine svi strepe nad Domagojevim zdravljem. Operacija lijevog koljena obavljena u dogovoru s njegovim Kielom te dugotrajan i zahtjevan proces oporavka su za njim, no još uvijek ni sam ne zna koliko može, jer je pauza od gotovo osam mjeseci sigurno ostavila traga.
- Koljeno je za sada dobro, treniram i igram normalno, jedino što nakon napora još uvijek osjećam malu bol. No liječnici me uvjeravaju da je to normalno i da će bol s vremenom proći. Radit ću paralelno terapiju i treninge, liječnici su uvjereni da ću za desetak dana biti potpuno zdrav. Iskreno, ne znam ni sam koliko sam spreman, sigurno da nisam na 100%, ali blizu sam, vjerujem da ću biti za koji dan. Još je deset dana do početka prvenstva, još se puno toga može popraviti. Možda nekome izgleda malo, ali to je u ovom našem poslu jako puno vremena...
Iako su iz Kiela sve do nedavno tražili da Domagoj uopće ne ide na EP, to za njega nije uopće bila opcija, odmah je najavio kako će igrati ako koljeno bude dobro. Dogovor je da na početku igra koliko može, pogotovo u susretima u kojima Hrvatska ima prednosti.
- To treba pitati izbornika, na njemu je da odluči koga će i koliko koristiti - kaže Duvnjak, koji se nije želio upuštati ni u prognozu ishoda Eura, a pogotovo ne najaviti je li Hrvatska napokon spremna za jedinu medalju koja joj nedostaje u kolekciji - zlato s Europskog prvenstva.
- Naš primarni cilj je prenijeti četiri boda u drugi krug, a onda će sve biti lakše. Idemo korak po korak, a već će utakmica protiv Crne Gore pokazati gdje smo. I u toj utakmici ćemo ići na pobjedu, ali najbitnije je da svi ostanemo zdravi, da se nitko ne ozlijedi te da početak prvenstva dočekamo u najboljoj formi. Osobno, jedva čekam početak prvenstva i tu euforiju koja nas prati svake godine.