Sjedio je sad već legendarni menadžer braće Sharbini Sanjin Ugarković u hotelu Crown Plaza u Minsku i samo se smješkao. Bilo je 12.30 sati po hrvatskom vremenu, Rijeka je prema dogovoru imala još pola sata vremena da Hajduku odgovori hoće li mu prodati Anasa i Ahmada.
- Zamisli, Hrvatska danas igra ključnu utakmicu, prije dva dana u Zagrebu su bili U2, a cijeli Minsk i cijela Hrvatska pričaju samo o Jamalu Sharbiniju, umjesto o Eduardu ili Bonu - u svom je duhovitom stilu primijetio Ugarković pokazujući mobitel. Imao je, kaže, samo do podneva nekoliko desetaka poziva te još nekoliko desetaka upita u Minsku o braći. Ispričao je kako je, zapravo, propao transfer Anasa u Dinamo, jer ni Mamic ni Jamal nisu htjeli popustiti. Ipak je stari Sharbini arapske krvi, smisao za trgovinu urođen mu je i znao je kako treba sa Zdravkom.
- Oni su, valjda, osjetili potrebu da se nadigravaju pregovarajući, to je bilo na osobnoj razini. Bilo je to natezanje, nitko nije želio odstupiti, Jamala Zdravko ne može tako lako slomiti - rekao je Ugarković.
Jamal možda nije ni slutio da će sljedećih nekoliko dana postati glavni lik, čovjek zbog kojeg su se i Zdravko Mamic i Željko Kerum osjećali nemoćno, čovjek koji je dva naša najveća kluba držao u šahu. On je dokazao da se svakome može reći "ne", a da nije na kraju odbio Mamica i da je Anas otišao u Dinamo možda bi prvenstvo već bilo gotovo. Ovako, s braćom Sharbini, ni tih osam bodova manjka na bijelom računu ne izgleda nedostižno, o HNL-u se opet priča, nešto se događa. Nakon debakala u Europi, Anas, Ahmad i Jamal dali su novu nadu da ćemo, ako ništa drugo, barem gledati nekakvu borbu Dinama i Hajduka, neko uzbuđenje ipak ce postojati u cijeloj toj učmaloj priči.
No, i Jamalova dostignuca bila bi nevažna da u Minsku nije bio Eduardo. Brazilac se vratio u velikom stilu, Hrvatska je opet igrala kao prije dvije godine. Ne želimo ni pomišljati što bi bilo da smo izgubili, da je Hrvatska već u Bjelorusiji izgubila Svjetsko prvenstvo, da je nogometna sezona za Hrvate završila već sredinom kolovoza. No, Dudu je podigao cijelu momčad, opet se pjevalo, na njegovom prkosu možemo doletjeli do Južne Afrike. Kao što Hajduk na prkosu braće i Jamala Sharbinija može dohvatiti Dinamo, a modri, pak, na prkosu svojih igrača, koji bi trebali dokazati da im Anas, zapravo, uopće nije ni trebao, dohvatiti Europsku ligu. I tada bi sve ipak donekle izgledalo ljepše, još jednom bismo izbjegli kataklizmu. Neki kažu, možda nam treba čišćenje, rušenje, pa sve ispočetka. Možda, ali ipak je gušt slaviti pobjede, ma kako one sitne, kratkoročne i utopističke bile.