- Barba Luka Kaliterna bio je vizionar koji je razmišljao desetljeće unaprijed, a nije odgajao samo kvalitetne nogometaše nego i trenere, nasljednike poput Biće Mladinića i Tomislava Ivića, koji su odgojili zlatnu generaciju Hajduka koja je 70-ih godina prošloga stoljeća harala jugoslavenskim nogometom. Čast mi je biti na čelu Akademije koja ima tako bogatu tradiciju i koja nosi ime jednog velikog trenera – kazao je tijekom svečanosti povodom 100. rođendana Hajdukove škole nogometa, koja je danas preimenovana u Akademiju HNK Hajduk Luka Kaliterna, njen voditelj Krešimir Gojun.

Kakve emocije nosite s današnje svečanosti?

- Sretan sam, velika mi je čast i privilegija biti na čelu omladinske škole koja je dobila ime po legendarnom barba Luki.

U Hajduk ste došli 2016., što se promijenilo u međuvremenu u radu s mladima?

- Teško mi je reći što je bilo prije, jer kad sam dolazio škola je već bila u rekonstrukciji, a dvije godine prije toga sam bio vani. No mogu reći da se od tada dogodilo puno stvari. Uveli smo juniore u 1 HNL juniora, B momčad u 2. HNL, na taj smo način posložili sve neophodne stepenice za razvoj i adaptaciju mladih igrača na seniorski nogomet. Oformili smo i otvorenu školu, pedagošku i psihološku službu, visoko smo podigli nivo rada i zbog svega navedenoga smo jedna od najboljih akademija u Hrvatskoj. Nedostaje nam još malo ulaganja u infrastrukturu i uvjete da bismo se nosili s najboljim klubovima u Europi, no snalazimo se jer smo talentirani za improvizaciju, barem koliko su igrači za nogomet. 

Rekli ste da je prvenstveni cilj odgoj mladih igrača, ali mjerilo vašeg rada je broj igrača koje ćete dati seniorima. Kako te dvije stvari pomiriti?

- Ovaj posao je vrlo odgovoran i zahtjevan. Treneri koji rade s djecom moraju biti i treneri, i pedagozi, i doktori, pa i roditelji. Ovo je kompleksna priča, zbog toga što jako mali postotak djece ostane u profesionalnom nogometu. Zato moramo imati senzibilitet, odgoj je jako bitna komponenta. Hajduk nema problema s talentiranom djecom, ali talent nije dovoljan da bi uspio, potrebno je jako puno odricanja, rada, poniznosti da bi došli do nečega, a svi znamo da je mladima prvi cilj prva momčad. Ponosan sam da smo izbacili neke igrače u prvu momčad, ne volim o imenima, ali Palaversa, Bradarić i Nejašmić su već dio prve momčadi. Oni su ponikli u Akademiji, tri godine smo radili s njima i mogu najaviti da ih ima još. 

Proširili ste bazu, dovodite jako puno igrača iz drugih sredina na probe.

- Istina je da kroz probe prolazi dosta igrača, ali ne zadržava ih se puno jer su kriteriji visoki. Ostaju oni najbolji. Dovodimo djecu koja popunjavaju deficitarne pozicije, to je nužno da bi se osvježio kadar zbog konkurencije i kvalitete rada. Što je kvalitetnija grupa, i rad je kvalitetniji, slijedom toga i pojedinci.

Osim igrača, i trener prve momčadi i njegov stožer su izašli iz Akademije. Smatrate li da je to pravi put?

- Ja sam zagovornik uspostavljanja vertikale, jer ako odgojite igrače i date ih  treneru koji ih ne razumije, svi imamo problem: i igrač, i trener, i klub. Dobro je da trener poznaje proces, da se lakše može adaptirati na zahtjeve seniorske momčadi. Mislim da smo po tome jedinstveni u Europi, sad je samo bitno biti strpljiv, vjerovati u ono što radimo i rezultati će doći.

Kako ste se vi prilagodili na novu sredinu?

- Ja jesam rodom iz Zagreba, ali otac mi je rođen 20 km od Splita. Jesam 'dotepenec' kako se to kod nas kaže, ali jako dobro poznajem ljude i mentalitet i proces prilagodbe mi nije bio težak...

Kazali ste da je Akademija kojoj ste na čelu jedna od najboljih u Hrvatskoj, kako to mjerite?

- Jedna smo od najboljih i na dobrom putu da postanemo najbolji. Uspješnost se ne mjeri rezultatima nego posloženošću sustava. Mi smo posložili sustav tako da je sve podređeno sustavu, a ne pojedincu. Zbog toga smatram da smo među najboljima, ako ne i najbolji. Za postati najbolji trebaju nam dodatna ulaganja u uvjete koje još uvijek nemamo. 

Ogledalo kluba je rezultat prve momčadi, kako komentirate rad Siniše Oreščanina?

- Mi smo takvi da se brzo razočaramo, zbog toga je bitno vjerovati u ono što radite i kad su rezultati dobri i kad nisu. Mi smo još u procesu tranzicije, trenutno smo financijski stabilni, ali ne dugoročno, i još uvijek moramo prodavati igrače. Tek da budemo mogli zadržati igrače kontinuirano, doći će i rezultati. Dok god smo osuđeni na prodaju mladih igrača za preživljavanje, u svakom prijelaznom roku morat ćemo mijenjati momčad. Pitanje je koliko možete pogoditi s dovođenjem igrača koji se moraju jako brzo adaptirati, to je ključ ostvarivanja ciljeva, rezultata, trofeja. Kontinuitet i stabilnost. 

Kad navijači Hajduka mogu očekivati da prva momčad bude sastavljana većinom od igrača poniklih iz akademije?

- Mi zagovaramo da barem 60% momčadi uvijek bude od igrača poniklih na Poljudu. Na žalost, još uvijek moramo prodavati da bi preživjeli, preko 70% budžeta punimo prodajama igrača jer je malo drugih izvora prihoda. Dok god je tako, bojim se da ćemo biti u tranziciji i da ćemo morati skauting podići na veći nivo ne bismo li bolje pogađali s kvalitetnim igračima.

Reprezentacija je ostvarila vrhunski rezultat u Rusiji, a izbornik Dalić je u problemima zbog sve manjeg broja igrača. Apsurd je da je broj stranaca u HNL-u nikad veći. Zar ne bi bilo bolje da se smanji njihov broj?

- Nemam ništa protiv stranaca, a sustav je posložen tako kako je posložen, i problem je u njemu, ne u strancima. Slažem se da smo zemlja koja ima talentiranu djecu, ali smo i zemlja u kojoj dosta malih klubova radi u nemogućim uvjetima. Dok su nositelji kvalitete samo Dinamo i Hajduk, ponekad i Rijeka i Osijek, imat ćemo problema.

Je li apsurd da je najveći broj stranaca u malim klubovima, koji pokušavaju na taj način kupiti opstanak?

- Upravo to, da biste radili, morate imati uvjete i kvalitetne trenere, a koliko god to čudno zvuči, domaći igrač je najskuplji. Klubovima je jeftinije dovesti strane igrače i pokušati nešto napraviti s njima, iako to dugoročno vodi u propast.  

Koliko na vaš rad utječu česte promjene na čelu kluba?

- Što se tiče fokusa na rad i izvršavanja zadataka, nemamo problema, za nama je najuspješnija godina i ja sam zadovoljan... No naravno da svaka promjena utječe, najviše psihološki, jer uvijek kad se dogodi promjena to poremeti ljude koji su unutra. Svi naši treneri imaju ugovore na godinu dana, tako da se ne zna što će se događati ubuduće....