Kad Rijeku napadnu ozljede, virusi ili kartoni onda udaraju podlo. Po linijama. Prije zadnje dvije utakmice, protiv Napolija i Lokomotive, Simon Rožman se na treningu mogao okretati k'o ventilator... Na vlastitog veznog igrača mogao je naletjeti samo 'slučajno'.
Pa je silom prilika lansirao sustav 3-4-3. Dva bočna i samo dva klasična veznjaka. A u napadu tercet. Murić-Kulenović-Menalo. I dečki su radili show Gattusovoj squadri. Čuo se uzdah cijele Rijeke i pola Italije kad je Sandro Kulenović (20) u jednom driblingu dvaput gurnuo loptu kroz noge Kalidou Koulibalyju.
POGLEDAJTE VIDEO: Mišković i Kulenović vode slavlje
Jedan od najboljih stopera planete, čovjek kojeg Napoli ne prodaje za ispod 80 milijuna eura (cijela Rijekina momčad vrijedi cca 16.5 milijuna), nije znao ni gdje otići po te ćevape po koje ga je Kulenović poslao.
Napadački tercet Murić-Kulenović-Menalo, van stroja Tomečak, Halilović, Pavičić i Capan. Sedmorica igrača, svi zajedno sa dva zajednička nazivnika: igrači Rijeke i igrači koji su ponikli ili prošli kroz Dinamo. Još jedna Rijekina generacija kao dokaz da Purgeri prodišu punim plućima kad se spuste na Kvarner.
Ku-le, Ku-le!
- Da, od Kramarića do danas... Očigledno postoji neka veza i nešto posebno u ovom morskom zraku - smije se Kulenović, 20-godišnjak koji je u dva dana postao ljubimac Rujevice.
Potpisao, prvi put zaigrao u bijelom dresu, odmah doživio da mu stadion skandira ime. Rijeka obožava fajtere, a Kulenović je baš taj tip, k'o da je rađen po riječkom receptu: van terena osmijeh i more pozitive, na terenu - ratnik.
- Naježio sam se kad sam čuo 'Ku-le, Ku-le'! Ovo je poseban klub. Prije nego potpišem nazove me trener i kaže kako vidi moju ulogu u momčadi, sportski direktor Mance mi govori 'Ne brini, ako nešto znamo onda je to kako vratiti napadača u život', dva-tri dana nakon potpisa predsjednik Mišković sa mnom priča kao frend, opušten, pun optimizma... Od prvog dana se osjećam kao da sam tu cijeli svoj život. Kao klinac sam išao na stadion navijati za Dinamo, ali tu sam odmah shvatio: Rijeka je poseban klub.
Rijeka je obitelj
Klub u kojem ste na posudbi.
- Ali Rijeka ima pravo otkupa ugovora. Polako, idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu.
Malo ste zateturali u tim koracima, jedno četiri puta zaredom.
- Šibenik je bio kiks koji si ne smijemo dozvoliti, ali ostala tri poraza došla su u Europskoj ligi, sa 6-7 izostanaka i sa najmlađom momčadi u svim natjecanjima u kojima igra! Sad imamo 12-13 dana bez utakmice, za oporavak ozlijeđenih i rekuperaciju onih koji su stalno igrali. Moramo stisnuti gas u HNL-u. I stisnut ćemo.
Sandro ne govori napamet. Rijeka koja je u nedjelju pobijedila Lokomotivu bila je prosječno stara samo 22 godine: Nevistić 22 - Escoval 23, Galović 28, Smolčić 20 - Braut 18, Lončar 23, Čerin 21, Štefulj 20 - Murić 24, Menalo 24, Kulenović 20.
- Mladi smo pa je i to jedna poveznica unutar momčadi, ali cijeli klub je sazdan na toj povezanosti, onoj idealnoj kombinaciji 100%-nog profesionalizma sa obiteljskom atmosferom. I uprava radi sjajan posao. Velika je fluktuacija igrača, a većina se pokaže kao odličan potez prijelaznog roka. Činjenica je da ovdje nogometaši osvajaju trofeje i podižu svoju vrijednost.
Mandžo je idol
Rožman?
- Odmah smo kliknuli. Tu sam tek mjesec i pol, ali jako cijenim tog čovjeka. Baš je veliki radnik, to je prenio na momčad, a kako sam ja oduvijek takav odmah sam osjetio kako sam došao kod trenera čiji mi način rada savršeno odgovara. Nema u nogometu druge opcije. Samo maksimalno zalaganje na treningu, maksimalno zalaganje na utakmici, pamet u glavu tijekom slobodnog vremena.
Ovo zadnje je posebno teško mladim ljudima sa dovoljno love u džepu.
- A meni nije jer sam zapravo jako dosadan tip. Kad nisam na stadionu onda odmaram doma, uz knjigu ili play-station. Sad u Rijeci imam još jedan dodatni veliki gušt: šetnje uz more. Nema bolje regeneracije, odmori se i duša i tijelo.
Nekako kao da idete unazad: iz Juventusa u Legiju, iz Legije u Dinamo, iz Dinama u Rijeku...
- Ma kakav 'unazad'. Dolazak u Rijeku bio mi je fantastičan potez. Tek mi je 20, to su sve etape prema ostvarenju ciljeva. U Juventusu sam bio kao 18-godišnjak, tinejdžer. Možete misliti kakav je osjećaj klincu koji trenira s Higuainom, Dybalom i, prije svih, Marijom Mandžukićem. U istom dresu i na istom terenu sa svojim idolom Mandžom. Strahovito puno mi je pomagao, ostajao sa mnom nakon treninga. Veliki, veliki igrač i čovjek.
San svakog Hrvata
Koji su ti ciljevi koje ste spomenuli.
- Znamo koji je san svakog Hrvata: zaigrati za A reprezentaciju. Igram u dresu Hrvatske od 13-14 godine pa evo sad za U21 selekciju kod Igora Bišćana. To je, dakle, sigurno i cilj i san: obući dres A reprezentacije. Klupski... Lige petice. U Italiji sam bio, Španjolska i Njemačka su lige koje mi se sviđaju, ali još je puno posla preda mnom i to su dugoročni planovi kojima se ne opterećujem.
Hrvatska kao san i: sportski fenomen?
- Ma apsolutno. Iskreno, ni sam ne znam kako iz generacije u generaciju stvaramo tolike majstore. Imamo igrače u Realu i(li) Barceloni, Juventusu i(li) Interu, Bayernu, Milanu... Mala smo zemlja, ali 100% sportska nacija sa ljudima koji znaju prepoznati talente i pretvoriti ih u prave igrače - rekao nam je Sandro Kulenović.