Godina je 1995. Marat Safin najtalentiraniji je tenisač svijeta i “melje” sve redom. Kao od šale. Ne može ga nitko zaustaviti. Barem se tako mislilo. Kad ono - poraz. Tijesni, 7-6, 7-6. Ruski mediji od nevjerice triput su provjeravali vijest uz naslov: “Tko je taj Ivo Karlović?”
Da, svijet je tad upoznao našeg Diva sa Šalate, Ivu Karlovića, miljenika nacije.
Pogledajte video
Deset godina kasnije, kad je Hrvatska podizala trofej Davis Cupa, tenis je počeo igrati Juan Martin Del Potro, današnji Ivin protivnik.
- Ovaj naslov značio bi mi puno više nego onaj iz 2005. Sad ipak imam veću ulogu, a i u svom sam gradu, doći će me gledati svi ljudi koje znam i volim - rekao je Karlović.
U svom gradu je i počeo karijeru.
- I to sa šest godina. Bilo je šikaniranja, morao je vježbati s djecom imućnih roditelja, koja nisu bila Ivin rang. Zato smo često vježbali na zidu - prisjetio se Ivin otac Vlado Karlović.
Put do uspjeha bio je sve samo ne lagan. Vježbao je sa starim lopticama, na treninge je išao tramvajem, a novac za opremu jedva je skrpao. Neravnopravan materijalni status bio je velika prepreka za napredovanje. Njegovi vršnjaci nakon osnovne škole sve su podredili tenisu. Roditelji su im plaćali privatne trenere 200 kuna po satu, mnogi od talentiranih dječaka prestali su ići redovito u školu. No Ivo se nije predavao. Pošten i skroman, tramvajem je išao na treninge, vježbao i vježbao. Premda nije imao optimalne uvjete za rad, već u kategorijama od 10, 12, 14 i 16 godina uvijek bi igrao najmanje polufinale.
Budući da su se na turnirima u Maroku, Paragvaju i sličnima lakše sakupljali bodovi nego u Europi, Karloviću je savjetovano da ode na turnir u Indiju. Otputovao je i danima se nije javio kući. Roditelji su bili na rubu živaca. Javio se nakon sedam dana, uz objašnjenje da nije imao novca i nije našao telefon s kojeg bi se javio.
- Oduvijek je bio skroman i pošten. U Surbitonu je razbio reket, platio kaznu i tad je odlučio da nikad više neće razbijati rekete - rekao je tata Vlado.
Kazna je bila 3000 dolara, a kako je zaradio 2500, morao je iz novčanika izvaditi svojih 500. Od tada Ivo nikada nije razbio niti jedan reket.
U Wimbledonu je 2003. izbacio Hewitta, iako je spavao u skromnom hotelu i pod noge, zbog kratkih kreveta, morao stavljati torbu. Danas, kad je zvijezda, Ivo se nije promijenio, jednako je skroman. Do zvijezda je došao odavde, iz svoga grada. Tu je sve počelo 1985. Ajmo, Ivo, red je da ovdje i završi...