Nakon što je osvojio posljednji poen, bacio je reket na pod i otrčao na tribine među svoj tim. Zagrlio je Gorana Ivaniševića, poljubio majku Dianu pa legao na stepenice i - zaplakao.
Bio je emocionalni raspad, breakdown. Nije mogao zadržati suze. Na površinu je izašlo sve kroz što je morao proći u posljednjih godinu dana. Od prošlogodišnje deportacije i višednevnog povlačenja njegovog imena u javnosti. NIje niti znao hoće li se ikada više vratiti u Australiju. Svakodnevnih teških kritika na svoj račun i omalovažavanja od drugih. Unatoč svim problemima, pokazao je da je jedan od najvećih u povijesti.
Čudesni Novak Đoković pobijedio je Stefanosa Tsitsipasa i osvojio deseti Australian Open te čak 22. Grand Slam naslov, čime se izjednačio s Rafom Nadalom. Bio je izuzetno raspoložen na press konferenciji, duša je bila lakša jedno tonu nakon osvajanja titule, a ovaj put je bio bez dlake jeziku i otvoren za sva pitanja.
- Osjećam veliki ponos i zadovoljstvo. Kada sam ušao u boks, emotivno sam kolabirao. Posebno kada sam zagrlio mamu i brata. Sve što se događalo, nisam mogao ostati fokusiran, ali trudio sam se ići dan po dan. Ako bih mogao vratiti vrijeme, ne bih sebi dao previše šansi zbog ozljede. Na Grand Slamu imate dane pauze između mečeva, tada se možete odmoriti i probati sanirati ozljede kako biste u dobrom stanju dočekali sljedeći meč. Od četvrtog kola nisam osjećao bolove, igrao sam svoj najbolji tenis u Australiji. Stvarno sam se osjećao dobro na terenu, protiv Stefanosa sam znao da će to biti drugačiji meč jer sam znao kako on igra na ovom turniru i bio sam svjestan izazova - rekao je Đoković.
Prije nekoliko dana Novakov otac Srđan družio se s proruskim navijačima koji su nosili majice s Putinovim likom. Podignulo je to veliku buru u javnosti, a zbog povećala javnosti, na kraju nije niti došao na finale.
- Dolazak u Australiju sam želio, ja se ovdje osjećam sjajno i rezultati to pokazuju. Želio sam biti ovdje, igrati i osvojiti turnir. Zbog prošle godine sam bio nervozan, nisam znao kakav će biti prijem kod publike. Na kraju je bilo sjajno iskustvo, i u Adelaideu i u Melbourneu. Ono što se događalo oko mog oca, nije mi bilo nimalo lako. Morao sam držati sve te stvari blizu sebe. Ljudi oko mene su napravili sjajan posao. Pored teniskih treninga potrebne su i neke lekcije o životu. Treba mi vremena i za to. Ovo je možda bio i najbolji tenis koji sam igrao ovdje, u rangu sa sezonama kada sam imao jako dobra izdanja na Australian Openu. Sada ne znam koliko vremena imam ispred sebe. Što se tiče mog oca, procijenili smo da je najbolje da ne bude tu. To je povrijedilo njega, povrijedilo je i mene. Vidjeli smo se poslije mečeva, grlili smo se. Bilo je veoma tužno i teško za obojicu. Bitno je da se ja osjećam dobro na terenu i da pobjeđujem. Ako će nešto biti bolje za njega ili mene, napravit ćemo to. Na kraju smo imali dobar završetak turnira - rekao je Novak.
Poslao je i misterioznu poruku. Najavu da će sljedećih dana otkriti sve kroz što je prolazio u Australiji. .
- Razmišljao sam u ova dva tjedna hoću li nešto objaviti na društvenim mrežama, da pokažem slike kroz što sam sve prolazio i u narednih nekoliko dana ću objaviti. I prije dvije godine se svašta događalo, ljudi me ismijavaju. I zato želim zbog sebe pokazati kroz što sam sve prošao. Saznat ćete sve za koji dan. Ne želim biti patetičan, osvojio sam turnir, ali smeta mi kako su se ljudi ponašali - rekao je Đoković.
Prvih nekoliko mečeva na turniru igrao je sa zavojem na zadnjoj loži. U Australiji praktički nije niti trenirao zbog problema s ozljedom, no mnogi us ga optužili da glumi i da namjerno pravi žrtvu od sebe.
- Činjenica je da nisam nijednom trenirao između mečeva. Imao sam nešto što sam morao na pravi način tretirati kako bih se oporavio. Da je to bilo malo i nevažno, vjerojatno bih trenirao. Logika stvari. Mislim da nikada nisam imao ovakav turnir, da baš nijednom nisam trenirao. Ispostavilo se kao dobra odluka, ali moram priznati kao profesionalni tenisač da nije idealno. Volio bih da sam na nečemu mogao raditi, vježbati udarce, pripremiti se za protivnika. Ja sam htio, a tim me zaustavljao posljednjih par dana. Ispostavilo se da je dobra odluka. Stvarno je bilo dosta naporno. Mentalno, prije svega, od dolaska u Australiju nakon prošle godine, pa ozljeda, situacija s ocem... Stvari su se gomilale. To mi je trebalo, Bog je uredio stvari kako treba biti i što sam trebao proći. Ovo nije pitanje vjere ili bilo čega, nije religija. Ovo je moje najiskrenije mišljenje iz duše, vjerujem u Boga čitavog života. Vjerujem u energiju Boga, u anđele čuvare. Njihova prisutnost na ovom turniru bila je kao nikada prije. Goran nije lupio za 97%, zna on što sam prošao. Samo Bog mi je dao da budem ovdje s vama - rekao je Novak.
Za kraj je poslao dubokoumnu poruku za sve.
- U nekoj dubini, mi smo uvijek sebi najveći saveznici i najveći neprijatelji. U našim glavama se odlučuje u kojem smjeru će ići. Nije sve to tako lako i lijepo kad izađeš na teren i moraš se nositi s tisuću stvari. U tom kontekstu mi je prihvatljivo da izgubim koncentraciju. Ne volim i ne želim to raditi, ali su takvi trenuci normalni. Kriza je sastavni dio svakog meča. Ljudi koji me duže znaju i prate znaju da nemam dlake na jeziku. Ja sam vrlo pravdoljubljiva osoba i kad nešto nije ispravno, a mnogo toga nije u današnjem svijetu ja to i kažem. Gurao sam nos tamo gdje nije mjesto, ali ako već imam megafon da kažem nešto što je važno čuti, ja ću reći. Dio ljudi će me osuditi, posebno zbog toga što sam iz Srbije. Tada je konotacija drugačija. Mogu pričati za sebe, šampion je relativna stvar. Za nekoga je značenje drugačije od onog što je meni. Ovisi što tko vrednuje i na koji način, koje se osobine i vrline vrednuju. Nosim križ sa sobom... Nitko ne priča o tome koliko ljudi umire od gladi, koliko se seli iz zemlje zbog rata. Nitko ne priča o realnosti, možda to ne ide na ruku nekoj eliti. Možda sam im trn u oku jer sam ranije pričao o tome - zaključio je.