Možda ulog nije bio poput onoga otprije četiri mjeseca u za sva vremena nezaboravnom finalu Wimbledona, ali svaki put kad igraju Roger Federer i Novak Đoković, ulog ne može biti malen. U 49. epizodi rivalstva, brojčano drugog najvećeg, bilo je polufinale završnog Mastersa koje je Federer posljednji put "promašio" još 2008. godine. Impozantna statistika, a takve su uglavnom sve kod Švicarca, koju je podebljao na deseto uzastopno polufinale ovog turnira.
Đoković, koji ga je zadnji put u grupi završio još prije osam godina, igrao je usput i za prvo mjesto, pa se Federerovoj 23. pobjedi nad Srbinom, uz većinu O2 arene, obradovao i Rafael Nadal koji će godinu, bez obzira što napravio do kraja, peti put u karijeri završiti na prvom mjestu i s 33 postati najstariji ikad. Godine prolaze, ali neke se stvari i dalje ne mijenjaju...
Nije ovo bio meč u grupi najboljih koje su ova dvojica majstora odigrala, nije uopće, ali Federer, koji je u turnir krenuo porazom od Dominica Thiema, još je jednom demantirao kladionice koje su ga opet podcijenile učinivši ga priličnim autsajderom. Je li na Đokoviću ostavio trag onaj prekojučerašnji meč s Austrijancem? Možda, jer javnosti je htio pokazati da ima probleme hvatajući se za lakat. Ali oni nisu ništa novo kod Đokovića kada mu ne ide sve po planu.
Federerovo izdanje, a ovakvo mu je baš trebalo nakon Thiema i značilo mu je puno, barem je to pokazao proslavljajući pobjedu skokom, bilo je toliko dobro (23 winnera, samo 5 neprisiljenih (!)) da se o Đokovićevim problemima nema ni razloga pričati.
- Igrao sam nevjerojatno, uživao sam, ne mogu biti više sretan nego što jesam - rekao je Federer koji će svog protivnika pričekati do sutra.
I tome se nema što dodati. Osim da bi i svijet uživao što duže je moguće...
ATP Finals:
Roger Federer (Švicarska) - Novak Đoković (Srbija) 6-4, 6-3