Sjeća li se danas netko muka koje su navijači Hajduka prolazili u proljeće 2005. godine, kada su njihovi ljubimci pod vodstvom Igora Štimca tri puta za redom remizirali u četiri zadnja prvenstvena ogleda i tek pobjedom nad Varteksom u posljednjem kolu osigurali osvajanje svog zadnjeg naslova prvaka?
Sjeća li se danas netko muka koje su isti ti navijači Hajduka prolazili u proljeće 2013. godine, kada su njihovi ljubimci pod vodstvom Igora Tudora remizirali u tri kup ogleda, u četvrtfinalu protiv Zeline, polufinalu protiv Slaven Belupa i u finalu protiv Lokomotive te jedva, na mišiće, osvojili svoj zadnji kup?
Spomenuli smo samo dvije sezone u kojima je Hajduk stigao do trofeja, no jednako tako smo mogli spomenuti i utakmice i sezone u kojima nije bilo uspjeha. Teško da se tih detalja danas sjeća itko osim neposrednih aktera ili rijetkih fanatika koji pamte baš sve. Poanta je da nakon 10-15 godina prašina zaborava prekriva loše igre i mučenja, a u sjećanju i zapisima ostaju samo pobjede i trofeji.
Tako će posve sigurno prašina zaborava prekriti i subotnju izvedbu Hajduka na Šubićevcu, pamtit će se tek pobjeda, tri osvojena boda i nastavak niza utakmica bez poraza novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Blijedu igru pamtit će samo neposredni akteri i rijetki sportski fanatici koji pamte baš sve.
Brojke govore i kako je Litavac još uvijek neporažen a od njegovog dolaska Hajduk je skupio najviše bodova od svih HNL momčadi. U osam susreta jedini pravi kiks mu je remi na gostovanju kod Lokomotive, no pobjede na Rujevici i Maksimiru brišu i taj kiks i drže Hajduka i dalje pri vrhu prvenstvene ljestvice. A na valu pozitivnih rezultata i planiranih velikih transfera do kraja prijelaznog roka, raste i navijačka baza, broj prodanih pretplata, općenito, dobra atmosfera oko kluba.
I sve to briše ono loše što sto vidjeli na premijeri na Šubićevcu. Dok god je bijeli brod na kursu prema trofeju, navijači su spremni zažmiriti na jedno oko, zaboraviti pokoji kiks obrane, probleme u tranziciji i propusnost veznog reda, kao i kroničnu neefikasnost napada koji previše ovisi o raspoloženju Livaje.
Dodatan argument za 'gledanje kroz prste' za izvedbu protiv Šibenika je i ono što se događalo u pauzi prvenstva. Proboj korona virusa u svlačionicu i neplanirano odustajanje od priprema u Portugalu i te kako su utjecali na ovo što gledamo. Nije isto imati na treningu sve igrače ili pola, dok druga polovina leži kod kuće. Nije isto kompletirati momčad prvoga dana priprema i dovoditi pojačanja sve do zadnjeg dana prijelaznog roka. Na koncu, nije isto pripremati se u Portugalu i igrati generalku s Ajaxom i trenirati na Poljudu i igrati s Varaždinom. Sve to utječe i na trenutnu izvedbu i na konačan rezultat. Hajduk je imao sreću da je unatoč slaboj izvedbi kroz Šubićevac prošao neokrznut, no već protiv Gorice će morati izgledati puno bolje ako žele ostati u utrci za trofejima. Navijači neće zauvijek 'gledati kroz prste'.