Ja kad pjevam suze teku i niz lice same krenu, pjevaju naši vaterpolisti, koji su u intervjuu za 24 sata odgovarali na pitanja o završenome EP-u
Vidi originalni članak
PETORICI VATERPOLISTA SMO POSTAVLJALI ISTA PITANJA
1. KOME ĆETE POSVETITI ZLATO IZ ZAGREBA?
BUŠLJE - A sebi, kome drugome, ha, ha... Ali posvećujem medalju i svojoj obitelji, oni su mi uvijek velika potpora, uz njih je uvijek sve puno lakše. HINIĆ - Najbolje je posvetiti je svim građanima Hrvatske... I našim navijačima, napravili su od ovog prvenstva jedan fantastičan doživljaj. JOKOVIĆ - Ne znam. Stvarno nisam o tome baš razmišljao. Kome posvetiti medalju? Nikome posebno...
BARAČ - Svojoj supruzi i djeci. Njima je bilo najteže cijelo ovo vrijeme. Uvijek su me podržavali i zato su je zaslužili koliko i ja.
BOŠKOVIĆ - Nisam od onih koji medalje posvećuju nekome. Ali ako bih je nekome morao posvetiti, onda je to definitivno publika.
2. TKO JE NAJVEĆI ZABAVLJAČ U MOMČADI?
BUŠLJE - Svi pomalo, svatko ima svoje trenutke. Odlična smo klapa, stalno smo zajedno i uvijek je netko drugi glavni što se zabave tiče. HINIĆ - Ima tu dosta “pacijenata” koji se vole šaliti, raditi svakakve gluposti. Ali lako je primijetiti da je Josip Pavić dosta jak u takvim stvarima. JOKOVIĆ - Stvarno smo odlično društvo i teško je bilo koga izdvojiti. No ako moram, to su onda Josip Pavić i Nikša Dobud. BARAČ - Prema meni, to je Nikša Dobud i definitivno, definitivno Josip Pavić. Taj dečko je nevjerojatan, pravi dobri duh ove momčadi. BOŠKOVIĆ - Tu je bez konkurencije Josip Pavić. On je stvarno čudo od momka i jako nam puno znači. Dizao nas je iz dana u dan.
3. GDJE ĆETE NOVU MEDALJU ČUVATI?
BUŠLJE - Jedno vrijeme sigurno će biti na vidljivome mjestu, ali važnije mi je gdje je sad. Evo je tu, u džepu, ne dam je nikome, dobro je čuvam. HINIĆ - U ladici, gdje i sve ostale. Ne volim baš medalje vješati po zidovima, to moja mama voli. Pa ću i ovu medalju vjerojatno njoj prepustiti. JOKOVIĆ - Tamo gdje su i ostale medalje. Neću ovo zlato posebno izdvajati, kao što nisam ni svjetsko. Sve medalje držim zajedno. BARAČ - Nema neko posebno mjesto, nema vitrine. Završit će u kutiju jer najbitnije i najvrednije je ono što ostaje u srcu. BOŠKOVIĆ - Ne znam gdje ću s medaljom, nisam još odredio mjesto. Ma lako za nju, bitno je da smo mi na vrhu Europe.
4. ŠTO ĆE TE POSEBNO PAMTITI S EP-A?
BUŠLJE - Sve je bilo zaista lijepo, fantastično, ali finale je ipak bilo posebno. Taj posljednji zvižduk, kad je sve bilo gotovo, a na tribinama euforija... HINIĆ - Uh, razvijanje zastave i dresa preko cijelih tribina uoči finala. Taj mi je trenutak bio zaista emotivan, gotovo da ti dođu suze na oči. JOKOVIĆ - Ma, sve je bilo odlično. Navijanje, ambijent, zastave, to je ono što ću cijeli život pamtiti. Uh, kad se sjetim atmosfere... BARAČ - Ne mogu reći za trenutak koji mi je ostao u pamćenju, ali znam da ovu publiku nikad neću zaboraviti. Bili su veličanstveni.
BOŠKOVIĆ - Definitivno peterac protiv Srbije. To je trenutak koji nikad neću zaboraviti. Taj gol je nešto zaista neprocjenjivo.
5. JESTE LI IMALI SRETNU PJESMU NA EP-U?
BUŠLJE - Jesmo, kako ne! Cijelo vrijeme smo slušali Mišu Kovača, najčešće “Poljubi zemlju po kojoj hodaš” i “Kad pjevam suze teku”.
HINIĆ - A Mišu Kovača... Ja vam baš i ne volim takvu glazbu, ali uglavnom smo njega slušali. Mišo nam je nekako obilježio Europsko prvenstvo. JOKOVIĆ - Mišo Kovač. Oduvijek je kroz pjesme nekako s nama, dugo to već traje. Tako je bilo i tijekom ovog Eura. BARAČ - Meni je osobno predivna ova vaterpolska himna Gorana Karana. Osim njega, uvijek smo u autobusu slušali Mišu Kovača. BOŠKOVIĆ - Osobno nisam imao neku najdražu pjesmu, ali svi zajedno smo u autobusu slušali Mišu Kovača.
Idi na 24sata
1. KOME ĆETE POSVETITI ZLATO IZ ZAGREBA?
BUŠLJE - A sebi, kome drugome, ha, ha... Ali posvećujem medalju i svojoj obitelji, oni su mi uvijek velika potpora, uz njih je uvijek sve puno lakše. HINIĆ - Najbolje je posvetiti je svim građanima Hrvatske... I našim navijačima, napravili su od ovog prvenstva jedan fantastičan doživljaj. JOKOVIĆ - Ne znam. Stvarno nisam o tome baš razmišljao. Kome posvetiti medalju? Nikome posebno...
BARAČ - Svojoj supruzi i djeci. Njima je bilo najteže cijelo ovo vrijeme. Uvijek su me podržavali i zato su je zaslužili koliko i ja.
BOŠKOVIĆ - Nisam od onih koji medalje posvećuju nekome. Ali ako bih je nekome morao posvetiti, onda je to definitivno publika.
2. TKO JE NAJVEĆI ZABAVLJAČ U MOMČADI?
BUŠLJE - Svi pomalo, svatko ima svoje trenutke. Odlična smo klapa, stalno smo zajedno i uvijek je netko drugi glavni što se zabave tiče. HINIĆ - Ima tu dosta “pacijenata” koji se vole šaliti, raditi svakakve gluposti. Ali lako je primijetiti da je Josip Pavić dosta jak u takvim stvarima. JOKOVIĆ - Stvarno smo odlično društvo i teško je bilo koga izdvojiti. No ako moram, to su onda Josip Pavić i Nikša Dobud. BARAČ - Prema meni, to je Nikša Dobud i definitivno, definitivno Josip Pavić. Taj dečko je nevjerojatan, pravi dobri duh ove momčadi. BOŠKOVIĆ - Tu je bez konkurencije Josip Pavić. On je stvarno čudo od momka i jako nam puno znači. Dizao nas je iz dana u dan.
3. GDJE ĆETE NOVU MEDALJU ČUVATI?
BUŠLJE - Jedno vrijeme sigurno će biti na vidljivome mjestu, ali važnije mi je gdje je sad. Evo je tu, u džepu, ne dam je nikome, dobro je čuvam. HINIĆ - U ladici, gdje i sve ostale. Ne volim baš medalje vješati po zidovima, to moja mama voli. Pa ću i ovu medalju vjerojatno njoj prepustiti. JOKOVIĆ - Tamo gdje su i ostale medalje. Neću ovo zlato posebno izdvajati, kao što nisam ni svjetsko. Sve medalje držim zajedno. BARAČ - Nema neko posebno mjesto, nema vitrine. Završit će u kutiju jer najbitnije i najvrednije je ono što ostaje u srcu. BOŠKOVIĆ - Ne znam gdje ću s medaljom, nisam još odredio mjesto. Ma lako za nju, bitno je da smo mi na vrhu Europe.
4. ŠTO ĆE TE POSEBNO PAMTITI S EP-A?
BUŠLJE - Sve je bilo zaista lijepo, fantastično, ali finale je ipak bilo posebno. Taj posljednji zvižduk, kad je sve bilo gotovo, a na tribinama euforija... HINIĆ - Uh, razvijanje zastave i dresa preko cijelih tribina uoči finala. Taj mi je trenutak bio zaista emotivan, gotovo da ti dođu suze na oči. JOKOVIĆ - Ma, sve je bilo odlično. Navijanje, ambijent, zastave, to je ono što ću cijeli život pamtiti. Uh, kad se sjetim atmosfere... BARAČ - Ne mogu reći za trenutak koji mi je ostao u pamćenju, ali znam da ovu publiku nikad neću zaboraviti. Bili su veličanstveni.
BOŠKOVIĆ - Definitivno peterac protiv Srbije. To je trenutak koji nikad neću zaboraviti. Taj gol je nešto zaista neprocjenjivo.
5. JESTE LI IMALI SRETNU PJESMU NA EP-U?
BUŠLJE - Jesmo, kako ne! Cijelo vrijeme smo slušali Mišu Kovača, najčešće “Poljubi zemlju po kojoj hodaš” i “Kad pjevam suze teku”.
HINIĆ - A Mišu Kovača... Ja vam baš i ne volim takvu glazbu, ali uglavnom smo njega slušali. Mišo nam je nekako obilježio Europsko prvenstvo. JOKOVIĆ - Mišo Kovač. Oduvijek je kroz pjesme nekako s nama, dugo to već traje. Tako je bilo i tijekom ovog Eura. BARAČ - Meni je osobno predivna ova vaterpolska himna Gorana Karana. Osim njega, uvijek smo u autobusu slušali Mišu Kovača. BOŠKOVIĆ - Osobno nisam imao neku najdražu pjesmu, ali svi zajedno smo u autobusu slušali Mišu Kovača.