Lothar Matthaus promiješao je kuglice, jednu otvorio i pročitao: "Dinamo Zagreb". A Paul Breitner je Dinamo pogurao u skupinu s Realom, Lyonom i Ajaxom. Cristiano Ronaldo je baš sjedio u prvom redu, nekoliko redova ispred mene, pogledao je legendarnog Emilia Butragenua, sada sportskog direktora Reala, kao da je tražio neku informaciju.

Dinamo Zagreb? Tko su oni? Nije znao. A Cristiano će već za nekoliko tjedana morati prema Zagrebu. U međuvremenu će naučiti ponešto o hrvatskom prvaku. A morat će naučiti i kako pobijediti Lea Messija, jer upravo mu je argentinski čarobnjak ponovno oteo trofej ispred nosa. Ne samo da mu je uzeo Primeru, trofej Lige prvaka i tek nedavno španjolski Superkup, već ga je uvjerljivo nadmašio i u novom Uefinom izboru za najboljeg nogometaša Europe. I nekako mi je drago da sam baš ja bio jedan od članova žirija koji su izdvojili Messija iznad Ronalda i svih ostalih. Jedan od 39 ljudi koji su pritisnuli tipku 2 na elektronskom glasaču i poslali Michelu Platiniju poruku da će uskoro vrijedan trofej predati u ruke Lea Messija. To je bio završetak impresivne ceremonije, a počelo je ovako...

Nakon duge vožnje iz Zagreba i gužve po talijanskim autocestama, silazak u Monte Carlo odmah me opustio. Ugodan zrak, mediteranska klima, sunce, more i lijepa atmosfera. Oko mene najluksuzniji automobili, ogromne jahte, najskuplje marke, tisuće skupih stanova, apartmana i kuća. Luksuz koji se plaća suhim zlatom. Ali i te astronomske cijene za neke su - prava sitnica. Ne za mene, već za ljude koje sam susreo do kraja dana. Autobus nas je odveo do Grimaldi Foruma, mjesta gdje se održavala Uefina ceremonija a već na ulazu poznato lice. Idol mojih dječačkih igrarija, u vrijeme kad sam driblao vršnjake i vikao "Van Basten" i "Ruud Gullit". E pa ispred mene je stajao baš Ruud Gullit. 

Nema više one svoje "dreadlockse", frizuru koja ga je uz nogometnu vještinu izdvajala od ostalih. Malo se i udebljao, ali još uvijek je vrlo zabavan. "Hoćete li za mene glasati? Još sam u dobroj formi" doviknuo je. I taman što je Gullit nestao, niz pokretne stepenice spuštalo se pravo društvo. Xavi, Messi i Puyol. Nešto su se zezali na putu do dvorane, možda je razlog bio baš Puyol, koji je osim po frizuri od svih prisutnih odskakao po načinu odijevanja. Carles je došao u Barcinoj žutoj majici, kratkim hlačama i tenisicama. Messi i Xavi u odijelima. Kao i par stotina okupljenih. Izgledalo je kao da su ga Messi i Xavi pokupili na plaži: "Hej, Tarzane, ajde ideš s nama na ceremoniju, dobro ćemo se zezati. Ma kakvi, ne moraš se svečano oblačiti..." Stajali su pokraj mene i došaptavali se, odmah mi je u glavi bilo 100 pitanja koje bih im postavio, ali nisam stigao. Preduhitrio me predsjednik Uefe Michel Platini, koji ih je došao pozdraviti...

Barcelonin trio stigao je među prvima, pridružili su se velikanima poput Figa, Matthausa, sir Bobyja Charltona, Platinija... Pierluigi Colina je stajao pokraj izlaza, tradicionalno bez pretjerano mnogo emocija, sve dok nije počeo ćaskati s jednom od hostesa. Osmijeh mu je tada bio jako oružje. Michel Platini je kao Uefin domaćin pozdravljao brojne poznate goste, a tek nekoliko minuta prije početka ždrijeba, ušetao se i Cristiano Ronaldo. Došao je zadnji, kao najveća zvijezda. Možda je i tražio to mjesto u prvom redu, da bude ispred Messija, ali tog dana je jedino tako mogao biti ispred Argentinca. Messi je imao mjesto odmah iza u drugom redu, na kraju je ipak sjeo u treći, vjerojatno da ne bi Ronaldu gledao u frizuru. Možda je Cristiano bio uvjeren da će pobijediti, možda je zato i došao u Monte Carlo. Sumnjam da bi se pojavio da je znao da nema šanse. Pretežak je to udarac na njegov ego. Messi i Xavi su ionako bili tu u Monte Carlu, igraju Superkup, njima nije bio problem svratiti do Grimaldi Foruma. Nakon što je Messi proglašen pobjednikom, nakon kiselog Ronaldovog osmijeha, ugasile su se kamere, a Portugalac je među prvima nestao kroz stražnji izlaz. Nije mu valjda bilo do druženja. Messi je tako svratio po još jednu nagradu, ovog puta sam mu je djelomično i ja dodijelio. 

"Hvala vam što ste glasali za mene. Iako sam osvojio mnogo toga, primiti ovu nagradu mi je izuzetna čast. Ali velike zasluge idu i mojim suigračima i moram se njima zahvaliti. Ne brinite, imam kod kuće još mjesta za trofeje, trudit ću se da ih osvojim još", rekao nam je Messi.

A Cristiano će imati priliku da me razuvjeri u Zagrebu već za nekoliko tjedana, iako se nadam da će i taj naš susret proći loše po njega. Ovaj put mu neću ja kreirati sudbinu, ali možda hoće neki dinamovac...