Bilo je to davne 2003. godine. Hrvatske juniorke izborile su četvrtfinale kao prve u skupini.  A onda u dramatičnom meču izgubile od Italije 3-2. Meč kakav se dugo pamti. U petom setu bilo je 15-13 za Talijanke, drama nad dramama. Iako, reći će Nino Matjačić, šef struke u OK Doinamo i bivši igrač Mladosti da je Hrvatska tad bila spremna za zlato.

- Ma da...Tad smo vrijedili čak i za svjetsko zlato, jer smo i s Brazilom, koje su bile prvakinje, izgubili 3-2. U zadnjem setu bilo je 16-14 za Brazilke. Nakon toga za poredak od 5.-8. mjesta smo glatko deklasirali Rusiju i Tajland. To je bila generacija 1986. i mlađe, koje su bile europske prvakinje - kaže Nino Matjačić.

Bilo je još nešto pokušaja 2005. na SP u Macau, kad je generacija 1988. osvojila šesto mjesto, a od tada - ništa. Pomrčina. A upravo je 2005. rođena današnja generacija djevojaka koje će danas u 18 sati u Osijeku loviti četvrtfinale. Dugih 20 godina prošlo je otkad smo, eto, posljednji put igrali četvrtfinale. 

- Uh, nisam to znala. Bilo je vrijeme da se odbojka vrati u život. Atmosfera je odlična, analizirali smo Italiju, pune smo samopouzdanja i idemo po pobjedu. Publika je sjajna, osjećamo tu energiju s tribina koja nas gura cijelo prvenstvo - kaže Mara Štiglić (17), igračica koja vuče Hrvatsku.

Mara je Riječanka, učenica 3. razreda srednje škole, a odbojku je počela igrati vrlo rano. Naravno, kako stiže iz sportske obitelji, nije bilo upitno da će u sport, bilo je samo pitanje koji...

- Već u 1. razredu osnovne škole. Krenula sam s prijateljicama i odmah zavoljela. Mama je bila košarkašica, tata i brat nogometaši, pa sam u sportu odmalena - kaže Mara.

Riječanka je jedna od najboljih odbojkašica Hrvatske, talent kakav se rijetko viđa.

- Imala sam 13 godina kad sam odigrala prvu utakmicu za seniorsku momčad - otkriva Mara.

Eto, o takvom se talentu radi. Dok većina djevojčica s 13 godina razmišlja koji bi sport mogle odabrati, Mara je već igrala za seniorke. Izbornik Saša Ivanković napravio je odličnu kemiju u momčadi, a djevojke mu vraćaju sjajnim igrama.

- Nakon svake pobjede pjevamo ‘E, moj Saša’ u čast našem izborniku. Imamo odličan odnos. Što kaže na himnu? A ništa, smije se, drago mu je - kaže kroz smijeh Mara.

Inače, djevojke imaju poseban ritual, zagrijavanje počinje već u autobusu.

- Aurora Papac je DJ i zadužena je za muziku za nabrijavanje. Ima svega, od Jelene Rozge do latino glazbe. Da, latino glazba nam super dođe za nabrijavanje. A kad dođemo u dvoranu, sa zvučnika trešte navijačke pjesme, uz koje se još više nabrijemo i spremne smo za pobjedu - kaže Mara.

Do svjetskog vrha ostale su još tri utakmice. Danas je prva, protiv Italije. Kad zatvorite oči, zamišljate li koliko može Hrvatska?

- Zamišljam da smo u polufinalu - kaže Mara.

A kakva bi to bila Mara da uz nje nema Kate. Kata Lijić naša je dizačica.

- Kad zajedno napravimo poen, onda nam pjevaju Mare i Kate - otkriva kroz smijeh Mara, dodavši da je vrijeme da se odbojka vrati u život.

Da, vrijeme je. Dvadeset godina čekali smo da naše djevojke dohvate četvrtfinale. Protivnik je isti kao prije 20 godina. Italija. Tada smo izgubili 3-2. Vrijeme je za revanš i prvo polufinale u povijesti. Djevojke, pokažite srčanost i borbenost kao do sada i, uz Maru, koja je liderica momčadi, i Katu Lijić, našu dizačicu, Talijanke neće ni znate što ih je snašlo. Mare i Kate za uspjeh Hrvatske. ■