Šest utakmica je iza nas, a Hrvatska je na Eurobasketu odigrala možda jedno poluvrijeme kako treba. U ukupnom zbroju! Sve ostalo je bilo teško gledljivo mučenje, zapravo je nakon svega čudno kako smo uopće došli do četvrtfinala. Dovoljno je bilo dobiti Izrael, Makedoniju i Njemačku, momčadi iz nižih razreda europske košarke, sustav je takav da nudi drugu šansu. Hrvatska je ovdje gdje je sad, među osam u Europi, bila i 2001. i 2005. i 2007... Uvijek je baš tu zapela.
- Ovo je naša godina, ovo je pravo vrijeme za iskorak - najavljivali su naši košarkaši uoči Eurobasketa. Željeli su konačno proći to četvrtfinale i ući u borbu za medalje, prekinuti sušu dugu 14 godina. No brzo se slika dramatično promijenila.
- Dobro, možda smo se malo previše zaletjeli. Imali smo malo previše samopouzdanja - priznao je Marko Popović. I rekao najveću istinu. Hrvatska redovito puno želi, a malo dobije. To je naša košarkaška realnost u zadnjih 14 godina. No može li se sada dogoditi čudo? Može li Hrvatska proći Sloveniju ili Tursku, jedina dva moguća protivnika u četvrtfinalu? - Dosad smo igrali dobro prvu fazu pa padali u četvrtfinalu. Sada nismo odigrali ništa, bio bi red da u idućoj utakmici damo ono najbolje od sebe - rekao je Nikša Prkačin. Ima li šanse da se to dogodi? Vjeruje li navijački puk i dalje u ovu momčad? I s kim bi bilo lakše, s Turcima ili Slovencima?