Modri više nemaju pravo na podbačaj. Silan novac koji je ove sezone investiran u momčad mora dati rezultata i opravdati uloženo. Dinamo iz sezone u sezonu pati od kompleksa Europskog proljeća, koje nikako da dočeka. No najveći protivnik maksimirskog kluba je on sam. Svake godine slušamo o atomskom Dinamu i njegovim respektabilnim, ali i osjetno slabim protivnicama. Rečenica: "Lako ćemo!" navijačima odzvanja u ušima nakon svakog novog poraza. Zašto se onda nanovo ponavljaju scenariji poput Red Bulla, koji individualnom kvalitetom nije zadivio nikog? Pojavljuju se razne zavjere poput austrijskih krvnika i kojekakvih mesarskih sudaca koji nas svaki put zakinu za to famozno prezimljavanje. Ako je Dinamu minimalni cilj prezimiti u Kupu Uefe iliti odnedavno u Europskoj ligi, zašto si dopušta pacerske izvedbe protiv momčadi poput Spartaka, Branna ili čak NEC-a, protiv kojeg je ipak uspio izboriti pobjedu? Dinamo i ove sezone muku muči sa svojom Ahilovom tetivom - obranom. Protiv Heartsa "modri" ne računaju na Lovrena i Ibaneza te na stup obrane - Roberta Kovača, a Cufre nema pravo nastupa. Hoće li dekoncentrirani obrambeni red još jedanput zapečatiti Dinamovu sudbinu, a krivca tražiti u novom travnjaku, ili će treću sezonu zaredom osigurati Europsku ligu, koja je za "modre" postala realnost?