Od Baščaršije je napravio Copacabanu, a od države ludnicu. Zovu ga Josip Broz Ćiro, neki bosanski novinari već dulje ga zovu i "Tito", jer je, bar na nekoj razini, opet ujedinio posvađane Bosance i time, po svom starom običaju, izveo čudo, ostvario nemoguće. A pobjeda 4:2 naspram Belgije spada upravo u tu sferu, nemogućih misija, sportskih čuda koja se Blaževiću događaju u serijama - nije tako davno deklasirao i Estoniju s rukometnih 7:0. Mnogi kažu:Ćiro ima sreće. No, ako netko ima sreće s Dinamom, pa sa Prištinom, pa sa Hrvatskom, pa sa Bosnom - nije li vrijeme za prevrednovanje njegove vrijednosti? Za priznanje kako on doista jest "trener svih trenera"? Bi li to bilo zasluženo priznanje čovjeku čiji "labuđi pjev", kako sam voli reći, djeluje savršeno mladalački? Hoće li Ćiro odvesti BiH na Svjetsko prvenstvo? Je li on ipak bolji trener od Bilića, kojemu još nitko nije vikao "pederu" ali nikad nije ni stajao na tronu poput dotičnoga?