To je to što me zanima!

Dino Rađa za 24sata: Prije se radilo tri puta više nego danas

Iako je od njegovog odlaska iz Bostona prošlo već 20-ak godina, Celticsi nisu zaboravili Dina Rađu. U Milanu ga je trener Brad Stevens predstavio igračima...
Vidi originalni članak

Jednom Celtics, uvijek Celtics. Tako bi se ukratko mogao opisati odnos najveće NBA momčadi Boston Celticsa prema svojim bivšim igračima. Dino Rađa osjetio je to na bezbroj načina, a najdirektnije u Milanu, gdje je uživo svjedočio ogledu Boston Celticsa s lokalnim Euroligašem. Kad je svratio u dvoranu na trening, Brad Stevens zaustavio je vježbanje, na centru okupio sve igrače kako bi se rukovali s njim i upoznali ga.  

Trener Celticsa zaustavio trening zbog Rađe

- Mi ne možemo shvatiti kako je to, koja je to vrsta odnosa i poštovanja. Bilo mi je moram priznati i malo neugodno. Bez obzira što je prošlo preko 20 godina, kad jednom uđeš u tu obitelj, onda si zauvijek njihov. Svako malo mi nešto šalju poštom, kontaktiraju, kad god dođem tamo, čekaju me ulaznice..., kao da sam jučer otišao. To mi nikad ne možemo shvatiti – govorio je s ponosom Dino, a onda mu je iza leđa prišao legendarni igrač, danas glavni operativac Celticsa Danny Ainge

- Dino, lijepo te vidjeti ovdje – kazao je Ainge.

- Lijepo je vidjeti i tebe – odgovorio je Rađa.

- Moraš češće navraćati do Bostona pa ćemo se viđati – nasmijao se legendarni bek koji je s Celticsima osvojio tri prstena, dva kao igrač i jedan kao funkcioner. 

- Može, vidim da ti treba netko tko će raditi s visokim igračima. Nemate centra koji igra leđima prema košu – nije se dao Rađa, a onda nam je Ainge iznenada pružio svoj mobitel, da ih zajedno fotografiramo. 

Danny Ainge u srdačnom pozdravu

Nakon pozdrava, Rađa je samo kratko rekao: 

- Eto, to je to o čemu sam vam pričao. Znate tko je Danny Ainge, a vidjeli ste i sami kakav je to odnos. 

Na žalost, hrvatska je košarka sve dalje od velikih utakmica, sve je manje igrača poput Rađe...

'Hrvatska košarka je 20 godina bila u privatnom biznisu'

- A što ste očekivali nakon 20 godina privatnog biznisa u našoj košarci?

Rađa je bio dio projekta 'generacija '92', koji su pokušali svrgnuti Danka Radića i uvesti reda u hrvatsku košarku. No taj je projekt bio osuđen na propast.

- Ne bih rekao da je bio osuđen na propast, jednostavno, protivnik je bio snažniji, tako da naše dobre namjere nisu došle do izražaja. Pa i od vas novinara svega su nas trojica podržala, što dovoljno govori o sustavu koji je bio ustoličen, a koji nam nije donio ništa dobroga. Ništa to nije slučajno, kao što nije slučajan niti naš zadnji rezultat na Eurobasketu – kaže Rađa, koji vjeruje u promjene. 

'Put do realizacije je dug, a do rezultata još i duži'

- Novi predsjednik je povukao neke poteze koji idu u pravom smjeru, samo će trebati još puno vremena. Od prvog poteza do realizacije je dug put, a do rezultata još i duži. 

Na žalost, djece u sportu, pa tako i u košarci je sve manje... 

- Kad izgradiš sustav koji omogućava da godinama naprijed idu podobni, a ne zaslužni, onda je to i logično. No to je već i onako davno prožvakana priča i ne događa se samo u košarci, nego i u drugim sportovima. 

Rađa se ne slaže s konstatacijom kako je hrvatske košarkaška reprezentacija krahirala na Eurobasketu zbog toga što Perasović od jakih individualaca nije stvorio jaku momčad

'Naši igrači izgleda i nisu individualno toliko jaki'

- To vi mislite da su to individualno jaki igrači, vi ste ih novinari napravili velikim imenima, ali ajmo mi to malo secirati, pa ćemo vidjeti da nije to baš tako. Na primjer, Ante Tomić u klubu igra puno bolje, nego u reprezentaciji, ali samo zato što u klubu igra s puno bolji igračima i koristi momente kad ga ne udvajaju da nešto napravi. On je igrač s masu mana, prije svega ima visoko težište, premekan je, treba puno toga popraviti da bi bio pravi igrač. Koliko puta smo na njega naslonili igru kad se odlučuje, a da ti je on to vratio? Šarić je nakon jedne dobre polusezone u Ciboni otišao u Tursku i tamo je bio u drugom planu. On je dobar, talentiran, ali mora raditi, mora 'izist još puno kruva' da bi bio pravi igrač. Mali Hezonja ima ogroman potencijal, ali on još uvijek ne može raditi razliku i činiti druge oko sebe boljima. I od njega radimo zvijezdu, a još je mlad i zelen. Čuo sam da je dobar u glavi i da želi raditi, ali na njega se ne smije stavljati veliki teret, on je još mlad – tvrdi Rađa, a na kontra argument kako je on u Hezonjinim godinama osvajao svjetska zlata i klupske naslove prvaka Europe, odgovorio: 

- Nemojte uspoređivati kokoši i jabuke. Druga su vremena ljudi moji, prije se radilo tri puta više nego danas, to je glavna razlika. Uoči Olimpijade 1988. mi smo proveli pet mjeseci na pripremama reprezentacije. Pet mjeseci! A danas? Kad bih došao na NBA kamp, imao bih krvave žuljeve prvih sedam dana, a danas i oni treniraju jednom na dan. U Hrvatskoj je stanje pogotovo loše, naš sustav je totalno urušen i treba sve iz temelja mijenjati, a za to treba i volje i vremena. 

Ono o čemu se već neko vrijeme sve glasnije priča je i da bi se NBA liga mogla proširiti na Europu, u kojoj bi se oformila Divizija od osam klubova, koji bi igrali utakmice ravnopravno s ostalim NBA klubovima. 

- Čuo sam za tu ideju, no iskreno, mislim da zbog velike vremenske razlike i dugih putovanja za to realno i nema previše šanse. Ja sam skeptičan, no vidjet ćemo što će biti od toga. 

Idi na 24sata

Komentari 12

  • AntiMamic1 14.10.2015.

    svaka rijec pogođena u izjavi,ne pratim bas detaljno kosarku ali vjerujem da je situacija u nasoj kosarci u daleko najlosijem stanju od svih sportova,zalosno ali istinito i sto kaze Dino treba od nule krenut,zasukat rukave i pustit ih da rade,a da je predsjedniku saveza đep u interesu nebi pozvao velikane u pomoc,po meni bi tako trebalo u svim savezima dat priliku bivsim igracima legendama,ljudima poput Balica,Metlicica,Kukoca,Rađe,Bukica,Simenca i ostalih velikana imamo ih ali vecina njih ne zeli doci u mocvare od saveza i blatit se kao danas Davor Suker treba postene ljude stavit i sto najbitnije one koji vole i koji dan danas zive sport koji im je donio lagodan zivot

  • Poluhorok 12.10.2015.

    Sjećam se odgovora legendarnog Oscara Schmidta, najboljeg strijelca u povijesti košarke s 49 tisuća i nešto postignutih koševa u karijeri (više od 10 000 koševa više od Jabbara, Jordana, K. Malonea, Kobea i svih ostalih) na pitanje novinara što misli o prof. Aci Nikoliću, trenerskom ocu Božidara Maljkovića, Dude Ivkovića, Željka Obradovića i europske košarke od kasnih osamdesetih (Jugoplastika i POP84) do danas: "Ne spominjite mi tog čovjeka, on je uništio košarku!". Taj naglasak na trošenju snage u obrani, napadu od 24 sekunde (nekad 30 sekundi), strogo kontroliranoj igri donio je manjak snage i koncentracije u napadu, očajan pad u atraktivnosti i naravno puno manji broj koševa na utakmici kao i koševa iz igre. Npr. u finalu Panameričkih igara 1987. Brazil je šokirao SAD na njihovom terenu i odnio pobjedu 120:115 za 40 minuta igre (2x20 minuta) bez produžetaka! Oscar je zabio 7 trica iz 15 pokušaja i 46 koševa, a De Souza 31! Za SAD su igrali David Robinson i Danny Manning, buduće NBA zvijezde. Ima cijela utakmica na Youtubeu. To je košarka, a ne ovo smeće od prof. Nikolića i europske antikošarke. Danas bi takvo finale završilo 70:65 (dakle, sa 100 koševa manje) ili još manjim rezultatom uz jedno 80-90 slobodnih bacanja (50-ak, 60-ak pogođenih) i mi bi trebali biti zadovoljni takvim smećem. Pljuc.

  • OrcaPerestrojka 11.10.2015.

    Sezone 95/96 imao prosjek 19,7 koševa i 9,8 skokova. Pau Gasol 2006/07 u Grizlijima 20,8 koševa i 9,8 skokova. Dva najbolja centra u povijesti europske košarke. Dakako volim i Sabonisa i Ćosića. I Divac je bio odličan u NBA.

Komentiraj...
Vidi sve komentare