Ima svaki klub takvih, zanimljivih i trivijalnih priča. Johan Cruyff uoči svake utakmice morao je pljunuti žvakaču gumu na protivnikovu polovicu, John Terry je uvijek slušao isti CD Ushera i kad ga je jednom zaboravio, Chelsea je nakon dugo vremena izgubio utakmicu na Stamford Bridgeu. Kolo Toure je uvijek morao zadnji istrčati na teren, pa kad se William Gallas ozljedio i tijekom poluvremena ostao duže u svlačionici jer su mu pružali pomoć, momčad je izašla bez Tourea... Nije htio izaći prije Gallasa.
Dobro, Dinamo nema baš tako radikalna praznovjerja, ali ima jedno koje funkcionira već šestu godinu. Riječ je o Ameru Gojaku.
Dinamova radilica. Tako tepaju Gojaku, igraču koji na terenu ostavlja posljednji atom snage. I ne samo to, Gojak je postao Dinamova amajlija. Pazite sad ovo, od dolaska u Dinamo, a rekli smo, ide šesta sezona, na kojoj god bi utakmici Gojak zabio, Dinamo bi pobijedio. Bilo u HNL-u, bilo u prvenstvu. Ali, ajmo prvo od Europe.
U Europi je zabio protiv Anderlechta u Bruxellesu, kad se lomila utakmica, i Dinamo je slavio 2-0. Bila je to pobjeda koja je potvrdila pretpostavke da je Dinamo ozbiljna europska momčad. Ajmo dalje, zabio je u utakmici koja je donosila proljeće nakon 49 godina, protiv Trnave u Maksimiru. Da stvar bude bolja, zabio je za 1-0 i tada smo svi odahnuli. Jer, kad Gojak zabije, Dinamo pobjeđuje. Ostatak utakmice, vjerujemo, znate, završilo je 3-1.
- To mi je najdraži gol u karijeri i bio sam vrlo sretan jer je taj gol značio da smo nakon 49 godina uspjeli prezimiti u Europi. Ove godine je cilj isti - rekao je Amer Gojak.
Zabio je i u Budimpešti, u utakmici koju je Dinamo dobio 4-0. Dobro, zabio je četvrti gol, i nitko pri zdravoj svijesti nije pomislio da bi Dinamo to mogao izgubiti, ali taj gol je samo potvrdio ono što se ponavlja od 2014. Gojak zabije, Dinamo pobjeđuje.
U HNL-u je u posljednjih pet sezona zabio devet golova i u svakoj od tih utakmica Dinamo je pobijedio. Sjetite se prošle sezone, primjerice, utakmice u Koprivnici u kojoj je Dinamu trebala pobjeda za naslov. Gojak je zabio u 48. minuti i to je bilo to. Imao je Belupo prilika za izjednačenje, no staro pravilo je da nakon Gojakovog gola Dinamo ne gubi.
Drugim riječima, recept za pobjedu protiv Rosenborga kristalno je jasan. Štoviše, funkcionira već šest godina. Ako Gojak zabije, možete biti mirni. Popijte pivo, naručite kokice i bez nervoze.
A atmosfera na stadionu bit će itekako motivirajuća. Ulaznice su planule, na Maksimiru se očekuje više od 25.000 gledatelja. A u takvoj atmosferi padale su i veće momčadi od Rosenborga.
- Mi smo Dinamo i nikog se ne bojimo - kaže Amer.
Samo neka on zabije. Znate onu - “nema stranca do Bosanca”. Još kad je Dinamova amajlija...
- Čim sam došao u Dinamo, rekli su mi za tu uzrečicu, ha, ha...
Samo ti Amere zabij večeras. Pa makar pobijedili 1-0.