Ne znam kako objasniti činjenicu da su moje brojke puno bolje u Europi nego u HNL-u. Vjerujte, s istom motivacijom i željom ulazim u prvenstvene utakmice kao u one europske, imam i dosta prilika, ali mi jednostavno ništa ne ulazi, kaže Mislav Oršić, pa dodaje:
- Ma ne zamaram se toliko time, najvažnije da smo prvi, uvjerljivo vodimo na prvenstvenoj ljestvici, imali smo fantastičnu jesen, a moji golovi u HNL-u će kad-tad doći.
POGLEDAJTE VIDEO:
Maglu ću dugo pamtiti
Mislav Oršić u proljetnom je dijelu sezone skupio 27 nastupa, postigao šest pogodaka (četiri u Europi, po jedan u Kupu i HNL-u), bio glavna uzdanica Nenada Bjelice na lijevom krilu. A kao najdražu utakmicu jeseni, Oršić bez problema izdvaja:
- Sigurno ona domaća sa Spartak Trnavom kada smo osigurali prolaz grupne faze Europske lige. Čini mi se da smo svi nekako odahnuli poslije te pobjede, konačno je naš plasman u europsko proljeće bio siguran. Sjetite se, bila je magla na terenu, nismo se ni vidjeli kako treba, ali tu ću utakmicu dugo pamtiti.
Kakvi su bili vaši nogometni počeci?
- Ja sam nogomet počeo trenirati u Zagrebu, kada sam još bio u vrtiću. Ali, to je kratko trajalo, samo par treninga, pa se tamo počeo graditi Zagrebello. U Zagrebu su onda raspustili tu najmanju djecu, a onda sam išao u Trešnjevku. Još sam bio premlad, tada je morao moliti ljude u klubu da me puste trenirati, haha. I tako je sve krenulo, kasnije su na redu bile Kustošija, pa Inter.
Sa Šitumom u Kustošiji
Danas se s Marijom Šitumom borite za mjesto u Dinamu, a nekada ste zajedno branili boje Kustošije.
- Da, Šitum i ja smo godinu dana zajedno igrali u Kustošiji, a onda je on čini mi se otišao u Dinamo. Ali, tada nismo bili konkurencija na krilima, ja sam tih dana bio zadnji vezni. Onako bio sam borben, mogao puno trčati, pa su me u mlađim kategorijama treneri gurali u veznu liniju.
Kako je onda tekla vaša transformacija iz vezne linije prema krilnom igraču?
- Polako sam sa zadnjeg veznog krenuo prema naprijed, prvo igrao polušpicu, pa onda i pravog isturenog napadača. To je bilo negdje u kadetima, pa sam onda počeo igrati u špici. A krilo? Ma to sam postao tek s 18 godina, haha. I to mi je sada neka moja primarna pozicija.
Počeo kao zadnji vezni
Vi ste od rođenja - dinamovac...
- Ma cijeli život sam za Dinamo, a na mene je najviše dojma ostavila ona generacija s Lukom Modrićem, Eduardom... Njih se baš nekako najviše sjećam, njih sam uvijek išao gledati na utakmice. Evo, i oni su išli sličnim putem, bili u Interu, pa Dinamu, valjda je to tako suđeno.
U Rijeci ste svojedobno bili u vrijeme Matjaža Keka...
- Kek? Kasnio sam kod njega na pripreme nekih dva tjedna, još sam bio ugovorno vezan za Speziju, a nije se sve riješilo na vrijeme. Po dolasku u Rijeku sam kaskao u fizičkoj spremi za drugim igračima, davao sam sve od sebe, ali sam vidio kako nije to - to. Sezonu ranije sam u Speziji odigrao samo osam utakmica, pa nisam bio u pravoj formi, pa je Kek odlučio da odem u B ekipu. Srećom, uspio sam završiti u Celju, pa počeo tamo igrati i vratiti se u život.
Kakva je bila vaša komunikaciju sa sada već bivšim trenerom Rijeke?
- Ma nismo ni pričali previše, samo me pozdravio na prvom treningu, pitao me kako sam, a poslije toga nismo niti progovorili.
Kako ste se odlučili za odlazak u Aziju?
- Teško mi je reći, kada me nazvao menadžer i rekao mi da idem u Aziju nisam imao previše opcija. Vidio sam u kojem mi smjeru ide karijera, pa nisam previše razmišljao, već sam odmah prihvatio odlazak u nepoznato. Igrao sam za Celje, to nije bila neka kvalitetna sredina za nastavak karijere, već sam želio negdje krenuti 'od nule'. A Azija se činila pravim izborom.
Nije se snašao u Kini
Koliko vam se teško bilo snaći u Južnoj Koreji?
- Ma teško je bilo, tamo je sve drugačije. Kultura, život, nogomet, ništa nije bilo slično onome što sam prije prošao u karijeri. Pokušavao sam se prilagoditi, sve mi je bilo novo i čudno. Trebalo mi je barem četiri-pet mjeseci dok nisam počeo dobro igrati. Nije to baš tako jednostavno, u prvim tjednima sam razmišljao na način 'pa čovječe, gdje sam ja došao'? Ali, sve je dobro završilo.
Kasnije ste išli i u Kinu, je li velika razlika život u Južnoj Koreji i Kini?
- Ma meni je bila jako velika, ogromna razlika. I nikako se nisam mogao snaći u Kini. Već nakon mjesec dana sam se htio vratiti u Južnu Koreju, baš mi je to bio opet neki novi svijet. Sa mnom je u Kini bio i Darko Matić koji je 10-ak godina igrao tamo, pokušavao sam malo pohvatati i taj njihov jezik, ali za to nije bilo nikakve šanse. Južna Koreja i Kina za mene su dva potpuno različita svijeta.
Ne želim guglati o Plzenu
Bliži se Viktoria Plzen...
- Nisam se previše još pripremao za njih, ne želim sam nešto guglati ili razmišljati o njima. Znam da će nas stručni stožer dobro i kvalitetno pripremiti za te dvoboje, kao što smo bili spremni za svaku dosadašnju europsku utakmicu.
U Dinamovoj svlačionici i na pripremama u Turskoj je jedna od glavnih razonoda u slobodno vrijeme bio - PlayStation. A vi ste nedavno osvojili i jedan interni Dinamov turnir na kojem su još sudjelovali Amer Gojak, Dani Olmo i Amir Rrahmani. Ti dečki tvrde kako je vaša pobjeda bila - slučajna...
- Haha, ma pustite njih, to samo oni pričaju. Treba svakog pobijediti, a moje su pobjede bile uvjerljive, haha. Nema u nogometu toliko slučajnosti, haha - završio je Oršić.